U vodenici nema nacija, jer vodenica je hljeb...

Ovdje si rasterećen svih mogućih predrasuda.Znaš zašto? U vodenici možeš da kažeš sve jer to voda odnese. Nisi ograničen, uokviren. Jer, vodenica je to, ništa se u vodenici ne može sakriti“. Tako priča Anđelko Delić, vodeničar iz Priboja, na pola puta između Tuzle i Bijeljine. Naglašava da mu kamen u vodenici potiče iz Teočaka i da je to najbolji kamen za mljevenje pšenice i kukuruza na Balkanu. "Može on vazdan da vrti, a da nema komadić kamena u brašnu. On je bijel, čvrst. Napravio mi je kamen Rešo Orić, a njegov otac je pravio mom ocu kamenje, a njegov đedo mom đedi, tako da smo mi treća generacija koja je obnovila tu saradnju i rad", kaže vodeničar Anđelko,

U njegovoj vodenici, nastavlja Anđelko, nema mjesta za podjele po etničkoj pripadnosti. Važi Titov princip bratstva i jedinstva. Crveni tepih, koji se prostirao Titu, on prostire svojim posjetiteljima i mušterijama, ispred vodenice. "Pokojni Tito kad ode negdje u Afriku, kada bi izlazio iz aviona ili iz broda domaćini mu prostru crveni tepih. On je, kao, veliki čovjek, imao takav doček i to se za njega tako radilo. E sad, kad meni dođu moje mušterije, oni su meni veći i od Tite i od tetke Jovanke zato što su moji gosti. Ako nemaš svojih gostiju, onda bolje da nisi živ..."

"U vodenicu mi dolaze iz svih krajeva sjeveroistočne Bosne. Iz Bijeljine, Brčkog, Tuzle, Zvornika, Rastošnice, Teočaka, Priboja, Tobuta. Imena sa svih strana ima. Zato Vam kažem, u vodenici nema naroda i nacije. Vodenica je hljeb. Svi su ljudi u vodenici isti, k'o na pijaci. Svaki stomak je gladan i treba ga nahraniti."

Izlazi su susret zahtjevima tržišta

Iako se nekome može učiniti da je vrijeme u vodenici stalo, vodeničar Anđelko živi i radi u skladu s vremenom. Daje doprinos zdravom životu i hrani, prilagođava se pravilima tržišta i potrebama modernog svijeta. Kao pravi biznismen, koji za svakoga ima lijepu riječ, planira da nabavi i treći kamen za mljevenje. "Planiram da radim treći kamen, moram i poslovnim ljudima izaći u susret. Ljudima koji žure, koji su stalno na mobilnom telefonu i internetu. Oni nemaju vremena da sjedi k'o ja, vodeničar. Hoće da samelju to što imaju i da bježe ranije kući."

96 godina je prošlo a vodenica u Teočaku na rječici Janji ponovo radi. Ako je voda nekad tu tekla, ponovo će da teče, filozofira Anđelko. "Ovdje si rasterećen svih mogućih predrasuda. Voda plješti, a kad voda plješti ona te lijepo opusti pa onda možeš da pričaš bez ikakvih problema o svojim mukama i svim svojim nedaćama. Ispričaš se, i možeš da kažeš sve, jer voda to odnese...“

Autor: Emir Musli
Odgovorna urednica: Jasmina Rose