Udri kada niko ne vidi
4. novembar 2006
U pomenutoj studiji se navodi da je u svakoj drugoj zemlji na svijetu u školi dozvoljeno nasilje nad djecom. U 31 zemlji su moguće i kazne u vidu batina. Godišnje se više od 220 miliona djevojčica i dječaka ispod 18 godina seksualno zlostavlja. Preko milion djece je u zatvoru, uglavnom zbog manjih krađa. Tzv «tjelesne kazne» u zatvorima su, prema navodima kampanje «Ende Corporal Punishment» koja sarađuje sa UNICEF-om, dozvoljene u 77 zemalja. U te zemlje u Africi spadaju: Alžir, Botsvana, Gana, Mozambik, Nigerija, Zimbabve i Tanzanija. U Aziji: Afganistan, Bangladeš, Indija, Indonezija, Iran, Mongolija, Pakistan i na Bliskom istoku: Kuvajt, Oman i Saudijska Arabija. Kada je riječ o Latinskoj Americi, to su: Bolivija, Brazil, Ekvador, Guatemala, Kolumbija, Meksiko i Peru.
Prema riječima prvog čovjeka UNICEF-a u Njemačkoj, Ditriha Garlihasa, studija jasno pokazuje:
«Da se ovaj fenomen proširio širom svijeta, neovisno od kulturnih krugova, regiona ili razlike u obrazovanju. Bez obzira što nasilje škodi razvoju djeteta i naravno povrijeđuje njihova ljudska prava, u mnogim zemljama je dozvoljeno kao tjelesna disciplinska mjera».
Marta Santos Pais iz UNICEF-ovog centra za istraživanja «Innocenti», tvrdi da se u ovoj oblasti mora još mnogo toga uraditi.
«Ako pogledamo širom svijeta, vidjećemo da samo 14 zemalja ima jasne zakone u kojima se zabranjuje nasilje svake vrste. Većina od njih su u Evropi. U te zemlje spada i Njemačka. 14 zemalja je zaista malo, ako posmatramo na skoro 200 zemalja koliko postoji u svijetu».
Broj smrtnih slučajeva zbog zlostavljanja i zanemarenosti djece u industrijski razvijenim zemljama u posljednjih deset godina se smanjio. Prema objavljenom izvještaju, u Njemačkoj i Velikoj Britaniji još uvijek sedmično umire dvoje djece, u Francuskoj troje, Japanu četvero, a u SAD 27-mero. Prvi čovjek UNICEF-a u Njemačkoj Dietrih Garlihs, s tim u vezi vidi sljedeću pozadinu.
« Već sugo postoji tradicija, koja se zadržala i do danas, a to je da je nasilje u porodici nešto privatno i nešto što se ne iznosi u javnost i nešto što spada u privatnu sferu porodice.To je tradicija i tabu što je igralo ulogu i u posljedniim slučajevima u Njemačkoj», tvrdi prvi čovjek UNICEF-a u Njemačkoj Dietrih Garlihs.