Ukrajinski rat informacijama

U parku u gradu Lugansku na istoku Ukrajine mogu se vidjeti metalni geleri. Vođa pobunjenika, Vasilij Nikitin zajedno sa jednim novinarom gleda te krhotine na zemlji ispitujući šta bi to moglo da bude. Nikitin kaže kako su pronađeni u blizini jednog automobila koji je sav umazan krvlju. Za njega je to dokaz da je ukrajinska armija u borbi protiv separatista koristila kasetne bombe. On kaže i da je tom prilikom ubijeno osam osoba.

Ali, nacionalna televizija je u svom izvještaju imala potpuno drugačiju verziju. Separatisti su tako navodno ispalili raketu na avion, a pogodili su zgradu u kojoj su smještene regionalne institucije a koju su pak zaposjeli pobunjenici. Za Rodiona Mirošnikova je u pitanju čista propaganda. On je novinar iz Luganska koji već 25 godina radi za regionalnu televizijsku stanicu "TV Oblast".

Mediji u privatnom vlasništvu

"To je čista laž! Ali, to je u međuvremenu postalo normalno u Ukrajini", kaže ogorčeno Mirošnik. Činjenica u Ukrajini je postalo teško doći do jasnih informacija. Najveća tv stanica Kanal 5 u vlasništvu je Petra Porošenka, milijardera koji je nedavno postao i predsjednik. Ali, i drugi mediji se nalaze u rukama privatnika. I mnogi od ovih kanala izvještavaju jednostrano. Pobunjenici ne mogu da dođu do riječi, žali se Mirošnik. I njegovi pretpostavljeni u Kijevu takođe pokušavaju da utiču na izvještavanje. "Oni nam govore kako bi trebalo da izvještavamo o događajima u Ukrajini. Borce u našem regionu treba da zovemo 'separatisti' ili 'teroristi' a nikako 'borci za slobodu'."

Nepopularni dopisnici

Uprkos tome njegov način izvještavanja građani ne komentarišu negativno - za razliku od izvještavanja dopsinika državnih medija. "Ljudi na njih viču a ponekad ih čak i tuku." Mirošnik kaže da su neke medijske kuće zbog toga morale da povuku svoje dopisnike. "Naravno da to nije u redu, ali to je jedan od rezultata propagande koju sami šire. Ljudi vide kad nešto nije u redu."

Ali, šta je u redu a šta ne? Lidija Huzhva bi na ovo pitanje odgovorila drugačije. Ona je u stvari rediteljka, ali od početka revolucije ona je sa Majdana, Krima i iz istočne Ukrajine izvještavala i nemontiran materijal koji je snimala kamerom mogao je da se pogleda uživo na internetu. Za svoj angažman nije dobijala novac i to je radila dobrovoljno.

Novinarski-aktivisti

Trenutno prati jednu ukrajinsku jedinicu i izvještava uživo o razmjeni vatre i okršajima. Istina da je opasno po život, kaže ona, ali to radi za svoju otadžbinu - Ukrajinu. "Imam osjećaj da moram nešto učiniti za svoju zemlju. Da pucam nisam dovoljno hrabra, a nisam ni ljekarka, tako da činim ono što najbolje znam - pišem i izvještavam."

Ali, to da je ona na strani vlade u Kijevu ne uznemirava Huzhvu mnogo. "Mi smo kao Fox News. Imam svoje mišljenje koje i kažem. Ja ne tvrdim da je to istina." Ona kaže kako propagandu ponajprije šire ruski mediji. Nedavno su objavili fotografiju dječaka koji je navodno bio žrtva vladinih napada a u stvari se radi o fotografiji dječaka iz Sirije koja je napravljena prije dvije godine.

Propaganda

Slično je bilo i sa fotografijama krimskih Tatara, koji su prema ruskim medijima navodno u redovima stajali pred biralištima i to je za nju takođe propaganda. "Bila sam tamo i izvještavala. I zaista je bila jedna grupa tartara, njih oko 30. Rusi su ih poslali pred jednu izbornu jedinicu, kako bi pokazali da i Tatari podržavaju referendum."

Od početak revolucije na Majdanu izvještavanje se pomjera u pravcu istine, kaže ona. Ali, šta to znači u podijeljenoj Ukrajini? Kada se radi o razjašnjavanju onog što se događa, granica između legitimnosti i diskreditovanja pogleda na događaj je na oštrici noža. A rat inforamcijama i jedna i druga strana imaju čvrsto pod kontrolom.