Rentner

Rano ustajanje, doručak i pokret. Najkasnije petnaest minuta nakon šest sati je Nikolaus Hammer već na nogama. Mora završiti projekt o jednoj knjizi. Nikolaus je hobi-povjesničar. Pronašao se u traganju za korijenima svoje obitelji. Brat njegovog djeda, Raymund, je od 1905. do 1924. bio nadbiskup Bukurešta i uredno vodio dnevnike. Stotinu godina kasnije je Nikolaus Netzhammer u Rumunjskoj Akademiji u Bukureštu upriličio predstavljanje rumunjskog prijevoda tih dnevnika. Svezak dnevnika je Netzhammer osobno uručio patrijarhu pravoslavne crkve u Rumunjskoj, Teoctistu.

Bukurešt, Beč, Rim,...

Ali time posao za Nikolausa Netzhammera nije završen. Sada ovaj 71-godišnjak radi na rumunjskom izdanju još jednog djela njegovog predaka Raymunda. "Fascinantno je baviti se poviješću", kaže Netzhammer. Usprkos tome njegov životni moto glasi: "Sadašnjost je jedina realnost." Osim toga, on je fasciniran i životom uz Rajnu, jer mu ta rijeka, kako kaže, daje osjećaj da se i on nalazi u jeku života. Međutim, iako voli živjeti uz Rajnu, često i putuje - nekad u Bukurešt ili Beč kako bi istraživao u tamošnjim državnim i crkvenim arhivima, ili pak u Rim, gdje na jednom međunarodnom simpoziju drži predavanje.

Učenje mora biti zabavno

Kad zbroji sve to što radi, onda mu se čini da ima više posla kao umirovljenik nego dok je još bio zaposlen. Više od 36 godina su Netzhammer i njegova supruga Maria vodili jednu privatnu školu. Ta škola im je određivala ritam života. Netzhammer se rado prisjeća: "Bilo je to uvijek uvijek uzvratno djelovanje između nas s jedne i učenika, roditelja i učitelja s druge strane. Toga više nema, gotovo je." Privatna škola je bila poput nekog malenog, vlastitog svijeta, mikrokozmosa. U mirovini je Netzhammer, međutim, sve drugo doli miran. Otkad mu se supruga razboljela, mora odvojiti puno vremena i za kućne poslove.

Ipak pronalazi vremena i za svoja istraživanja. Pritom uglavnom sjedi pred kompjuterom. U dva velika drvena ormara su smještene prijepiske, knjiški izvodi i drugi materijali skupljenih u arhivima. "Mnoge stvari želim raditi istovremeno." Vjeruje da to ima veze s tim da je ljevak, a da je - kako je to rađeno prije u Njemačkoj - preodgojen da piše desnom rukom. Stoga uvijek pokušava da radi s obje ruke. To je jedna od njegovih slabosti, smatra.

Pješačenje do iznemoglosti

Ako ste ovako aktivni, onda vam treba i malo mira i odmora. Taj odmor ovaj umirovljenik, međutim, pronalazi u dugim šetnjama. Pri tome puno razmišlja puno. Sjeti se poslova koje je zaboravio, ili još nije obavio i odlučuje na koji posao će se odmah baciti.

Nikolaus Netzhammer je rođen na granici sa Švicarskom, u jednom seocetu koje se zove Erzingen. Odrastujući, on je uvijek bio u uskoj vezi s prirodom. Njegova obitelj tu ima dovoljno zemljišta da većinu potrebnih namirnica može sama proizvoditi. Bilo ih je desetero djece. "Moje djetinjstvo je bilo sretno unatoč strogim roditeljima. Naravno da smo mi djeca pomagali na njivi i u kući." Redovita obiteljska okupljanja u rodnom selu su i danas dio tradicije koju njeguje cijela Netzhammerova obitelj. Sretan je, iako nikad nije ostvario svoj životni san da kao organist svira orgulje.

Autorice: Marina Borisowa / Marina Martinović

Odg. urednik/ca: Azer Slanjankić