Umjesto oznake N.N. - ime i prezime

Istina danas, mir sutra - ovo je moto Istraživačko dokumentacionog centra koji se može pročitati i na internet stranici ove organizacije. Na toj istoj stranici možete na provjeru ponuditi podatak o nastradaloj osobi, ili posegnuti u arhivu već potvrdjenih imena žrtava. Arhiva je otvorena za sve i ona do danas sadrži nešto više od 95 hiljada imena. Mirsad Tokača, direktor IDC-a smatra da će konačan broj žrtava rata u BiH iznositi oko 100.000. Tokača ovako potkrepljuje tvrdnju da su podaci IDC-a vjerodostojni.

«Zato što su naši podaci rezultat istraživanja na terenu, zato što smo konsultovali niz izvora. Za ove protekle dvije i po godine rada u bazi podataka imamo 465 izvora informacija.»

Iako su na nedavno objavljenom spisku žrtava skoro dvije trećine imena Bošnjaka, Mirsad Tokača i IDC se nalaze na meti kritika pojedinih bošnjačkih udruženja i zvaničnih institucija. One tvrde da je broj žrtava u njihovom narodu dvostruko ili trostruko veći. Tokača se suprotstavlja i tvrdnjama da je tokom rata u opkoljenom Sarajevu ubijeno na hiljade Srba, te dodaje da politici nije mjesto u ovom ozbiljnom istraživačkom radu.

«Ne može se više manipulirati i ne mogu se više praviti tako drastično velike procjene.»

Ugledni banjalučki profesor Miodrag Živanović, smatra da bi u BiH trebalo doći do jedne istine o tome koliko je stvarno bilo žrtava rata. Vlasti u BiH su do sada imale interes da skrivaju prave podatke kaže Živanović.

«Postojeća struktura vlasti u BiH je upravo bazirana na tom etničkom kriterijumu i ona izranja iz etničke matrice u kojoj živimo i čiji smo taoci. Da bi se ta vlast održala, ona mora vršiti manipulaciju sa svim i svačim, pa se ona održava i tako što manipuliše podacima o mrtvim i nestalim.»

Istinski podaci o žrtvama rata su bitni i zbog budućih generacija. Te generacije danas u školama uče istoriju iz knjiga u kojima su izbačena poglavlja o novijoj istoriji.

«Imamo opasnost da dobijemo hendikepirane generacije koje za deset, petnaest godina neće imati informacije, neće imati znanje o tome šta je i kako je bilo u ratu.»

Uostalom, objavljivanje imena stradalih je jedna od stvari koje se mogu učiniti kako bi se sačuvalo dostojanstvo žrtava i prestale političke manipulacije, ističe Mirsad Tokača.

«Mora se sačuvati sjećanje na ljude. Ovo nije samo pitanje broja. Mi govorimo o imenima i prezimenima ljudi od kojih svako ima svoje karakteristike - gdje je rodjen, kako je i gdje nastradao, šta je bio po zanimanju, fotografija itd. Dakle, mi hoćemo prevashodno da sačuvamo sjećanje na ubijene, a kroz to da pokažemo i koji je to obim stradanja stanovništva. Nama ne trebaju špekulacije i grube procjene, nego imena ljudi.»