Umjetnost ne bira prostor

Umjetnost nije samo u galerijama, muzejima i zvaničnim kulturnim ustanovama, ona je svuda oko nas, a grupa mladih umjetnika iz Banjaluke je žele približiti publici na najdirektniji način. Video radovi, crteži, slike, grafike, instalacije, mladi autori predstavili su kroz dvije izložbe. Treća je već dogovorena, biće održana u Sarajevu krajem godine.

Iza projekta “Apartman” stoje Saša Tatić, Mila Panić, Selma Selman, Nikola Kekerović i Ninoslav Kovačević, diplomci banjalučke Akademije umjetnosti.

Kako se izložbe dešavaju u privatnom stanu, desi se da publika i novinari nisu sasvim sigurni šta je postavka, a šta namještaj, objašnjava Mila Panić.

“Prvi Apartman organizovali smo u stanu u kojem Saša i ja stanujemo. To je intiman prostor, ljudi ne znaju gdje smiju da se kreću. Situacija je neobična, drugačija, ali takav pristup postoji u svijetu već decenijama”, kaže Mila.

Nemaju sponzore ni budžet

Druga izložba (7.11.2014.) desila se na novoj lokaciji. Mali stan u potkrovlju dobili su na raspolaganje od prijatelja. Njegov dom pretvoren je u galeriju na nekoliko sati. “Stalno dobijamo ponude, ljudi nam nude svoje stanove. Finansijska ulaganja su minimalna, ovo praktično ništa ne košta. Štampamo kataloge za izložbe i to je, pored našeg vremena i truda, sva investicija”, ističe Saša Tatić.

Mladi umjetnici, ili u ovom posljednjem slučaju kustosi, nikada ne znaju kakav će biti naredni prostor, prilagođavaju ga svojim potrebama i potrebama radova koji se izlažu. Na posljednjem Apartmanu, dvadesettrogodišnja Olja Pristaš, apsolventica likovne akademije, predstavila je instalaciju i četiri slike. Bavi se istraživanjem odnosa dizajna i umjetnosti. “Polazna tačka rada jeste zanimanje mog oca, koji je stolar i pitanje našeg odnosa. Zato ovdje i jesu dvije stolice. To je vid komunikacije između mene i njega.”

Cilj mladim umjetnicima jeste promovisanje novih medija, razbijanje predrasuda o tradicionalnoj umjetnosti. Za Olju je ovaj način izlaganja nov i veoma atraktivan. “Ovdje nema tog efekta hrama kada uđete u galeriju ili muzej. Sve što tamo stoji mislimo da je vrijedno i da je umjetnost, a možda i nije. U privatnom prostoru kvalitet određenog rada je u prvom planu”, smatra Olja.

“Galerije nam nisu toliko interesantne”

Rad “Bilješke” Nataše Konjević jeste vrsta ličnog dnevnika. Pokušaj da se putem ilustracije predstave razmišljanja i raspoloženja s kojima se susreće svakodnevno.

“Odabrala sam crtež i olovku jer nema zavodljivosti boje. Svaka boja nosi određenu energiju, ovdje toga nema”, objašnjava Nataša. Poput većine kolega, Nataša je svestrana umjetnica. Bavi se dizajnom, slika po narudžbi, predaje slikanje i crtanje, kako ističe, pravi kompromise, ali i radi ono što najviše voli.

Ovakva svojevrsna „deprivatizacija“ izložbenog prostora ima za cilj popularizaciju konceptualne umjetnosti i ličnu promociju mladih umjetnika mimo zvaničnih institucija.

Mladi umjetnici imaju podršku svojih profesora sa akademije. Borjana Mrđa, njihova asistentica, ponosna je na svoje studente. “Ovakve inicijative su jako važne u početnoj fazi bavljenja umjetnošću. Uvijek mi je zanimljivo pretvaranje različitih prostora u izlagačke prostore. Umjetnost i jeste nešto što se konzumira svakodnevno, samo mi toga nismo svjesni. Ovdje se upravo ističe i taj segment stalnog prisustva umjetnosti”, kaže ona.

Društvena kritika

Osnovna svrha projekta je popularizacija savremene umjetnosti kao i vlastita promocija u trenutku kada umjetnost i kulturni sadržaji imaju sve manje prostora u društvu. Ne izostaje ni kritika na račun političke situacije u BiH. Ninoslav Kovačević u svom video radu bavi se onim kroz šta građani prolaze svakodnevno.

“Prezasićeni smo raznim obećanjima, ispraznim pričama. Predizborna kampanja je samo jedan primjer. Kada bismo svakodnevno jeli omiljeno jelo, deseti dan bi nam se smučilo.” Video prikazuje Ninoslava kako uživa dok jede ćevape, međutim taj užitak je sve manji kako vrijeme odmiče, da bi nakon ko zna koje porcije počeo povraćati.

”Srećan rođendan” je još jedan od radova predstavljen na prvom Apartmanu. Mila Panić je za tu priliku iskoristila porodične fotografije sa svog desetog rođendana. “Preispitujem naš mentalitet i običaje. Slavlje ne može proći bez da se nešto okrene na ražnju. Tako je moj otac, koji je inače mesar, zabilježio čitav proces klana svinje, od trenutka kada je još živa do momenta kada je pojedena.”

Izložbe su za sada izuzetno posjećene, promociju vrše putem društvenih mreža. Nakon sarajevske izložbe, cilj im je da pređu državnu granicu s ovim projektom. Novi Sad i Zagreb su neki od gradova koji bi u narednom periodu mogli ugostiti mlade umjetnike.