Umro najstariji glumac i pjevač na svijetu

Johanes Marius Nikolas Hesters (Johannes Heesters)  želio je da postane sveštenik. Ali pozorišna scena ga je privukla još u ranoj mladosti. Proteklo je punih 30 godina do početka njegove karijere pjevača i glumca. Godine nisu igrale veliku ulogu za vječnog mladića, koji je volio život. Ponosno je slavio svoje poslednje rođendane, na velikim proslavama, na kojima je pjevao još uvek moćnim glasom. Stalno je bio gost na njemačkoj televiziji.

Prije nego što je napunio stotu poželio je da mu Bog da još nekoliko godina na ulasku u drugo stoljeće života. Kako su godine prolazile a on i dalje slavio rođendane poželio je je da doživi 110 godinu. Ipak, doživeo je „samo“ 108 godina. Posljednji rođendan proslavio je 5. decembra u krugu svoje porodice. Do posljednjeg trenutka, u međuvremenu oslijepeli zabavljač, je pevao, nastupao na televiziji i snimao filmove. Scena je bila njegova velika strast.
 

Vječni zavodnik
 

Rođen je u Holandiji, gdje je 16 godina pohađao glumačku školu. Školovanje je plaćao radeći u fabrici slatkiša i jednoj banci. Njegov prvi javni nastup bio je 1934 u Narodnoj operi u Beču. Ipak, velika karijera počela je u Berlinu. Postao je zvijezda nakon filma „Student prosjak“, u kome je nastupao sa Marikom Rek.

U Berlinu je publika svog miljenika nazvala Jopi, i taj nadimak je nosio do posljednjeg dana. Johanes Hesters je sebe često nazivao apolitičnim. Smatrao je da je umjetnik i ništa drugo. Na taj način se branio od napada svojih sunarodnnjaka iz Holandije. U njegovoj domovini dugo su mu zamjerali "vrtoglavi uspjeh u nekadašnjoj nacističkoj Njemačkoj".  On je među nacističkim vođama bio omiljena zvijezda i pjevao je u brojnim operetama. Stoga je Hersterova smrt dočekana u Holandiji s pomiješanim osjećajima. S jedne strane na njega se gleda kao na velikog umjetnika. S druge strane, holandski komentatori podsjećaju na njegovu spornu posjetu koncentracionom logoru Dachau 1941. godine.

Holanđanin sa šarmantnim akcentom je u svojim pozorišnim nastupima i filmovima vrtio dame oko malog prsta. 1.600 puta nastupio je u ulozi grofa Danila u Veseloj udovici. To je bila njegova uloga života. Song „ Idem u Maxim“ postao je evergrin. Skoro da je nemoguće Johanesa Herstersa zamisliti drugačije nego u fraku, sa bijelim šalom i cilindrom.
 

Vjerni muž
 

U privatnom životu Hesters je bio prava suprotnost glumcu - zavodniku. Njegova prva žena Luiza umrla je nakon 53 godine zajedničkog braka. 1992. godine, sa 89 godina,  oženio je 45 godina mlađu Simone Retel. 1997. godine ušao je u Ginisovu knjigu kao jedini glumac na svetu koji je sa 93 godine više od 250 puta nastupio u pozorišnoj predstavi, koja traje više od tri sata. Komad se zvao „Blagoslovene godine“. Iste godine dobio je televizijsku nagradu "Bambi" za životno djelo.  Zahvaljujući se na nagradi naglasio je da želi da nastupa u pozorištu do svoje stote godine. I zaista, kratko prije stotog rođendana, u pratnji svoje žene, nastupao je na sceni.

Uprkos činjenici da je osljepio, sve do kraja života nije odustajao od nastupa.
„Živio sam svoj život“, govorio je u intervjuima. Na sceni je proveo 90 godina. Snimao je ploče i filmove, pisao knjige. Dobio je ukupno deset Bambija, Zlatnu kameru i veliki broj drugih nagrada. Uskoro će se održati premijera njegovog filma „ Peter“. Planirao je da uradi ekranizaciju Čehovljeve priče Vankino Badnje veče. To mu nije uspjelo. Na Badnje veče 24. 12. 2011. preminuo je u krgu svoje porodice kao najstariji aktivni glumac i pjevač na svijetu.

Autori: Silke Wünsch / Berit Hempel / Željka Bašić Savić
Odgovorna urednica: Jasmina Rose