Umro Simon Wiesenthal
20. septembar 2005
«Prije nego što nešto izgradite, morate prije izgraditi pravdu. Nema slobode bez pravde i nema pravde bez istine.»
Užas Holokausta utisnuo je veliki pečat životu Simona Wiesenthala. I sam je bio žrtva nacista ali je na kraju bio i poznati lovac na naciste. Tu "titulu" je zaradio tako što je nakon drugog svjetskog rata bio zaslužan da su brojni zločinci ipak bili izvedeni pred lice pravde. Tom zadatku je posvetio najveći dio svog života. Simon Wiesenthal je rođen 31. decembra 1908. godine u mjestu Bućaću u današnjoj Ukrajini. Nakon studija otvorio je 1932. u Lembergu arhitektonski biro. Međutim, već 1941. nakon što je nacistička Njemačka napala tadašnji Sovjetski savez, Wiesenthal je uhapšen. 1943. je uspio pobjeći iz logora ali su ga samo nekoliko mjeseci kasnije nacistički vojnici ponovo pronašli nakon čega je bio u 12 njemačkih koncentracionih logora.
«Preživio sam te logore smrti jer je ta jedna supa dnevno očito bila jeftinija od metka.»
U maju 1945. godine američke trupe su ga oslobodile iz logora Mauthausen. Ponovo je pronašao svoju suprugu koja se pune dvije godina skrivala od nacista. Međutim, svi članovi njegove šire familije su ubijeni. 89 osoba!
Već 1947. Wiesenthal je u austrijskom gradu Linzu osnovao dokumentacioni centar za prikupljanje podataka o sudbini Jevreja ali i informacija o njihovim dželatima.
«Da bi našli pravi moralni i pravosudni odgovor na sve što su nacisti napravili trebalo bi nam stotinu ovakvih centara kao što je moj.»
Pošto njegov rad na početku i nije bio tako uspješan, Wiesenthal je 1954. otišao u Izarel i sav prikupljeni materijal predao tamošnjem dokumentacionom centru. Ali spektakularno hapšenje Adolfa Eichmanna u Argentini potaklo je Simona Wisenthala da se ponovo posveti potrazi za nacističkim zločincima. Vratio se u Beč i tamo je otvorio svoj sada već čuveni Jevrejski dokumentacioni centar. Smatra se da je zaslužan za hapšenje oko 1000 ratnih zločinaca. Ali još nešto je igralo veliku ulogu u njegovom životu, kaže Simon Wiesenthal:
«Najvažnije što sam u svom životu uradio je to što sam se borio protiv zaborava.»
Wiesenthal je odbijao da prihvati teze o kolektivnoj krivnji Nijemaca i pored ostalog je i zbog toga bio veoma cijenjen među političarima. Sutra će na centralnom groblju u Beču biti organizovan komemorativni skup, a krajem sedmice će kovčeg sa njegovim tijelom biti prebačen u Izarel.