UNESCO objavio novi izvještaj o obrazovanju

Ko rano uči, uči bolje. Ova spoznaja nije ništa novo ali je činjenica da je predškolsko obrazovanje u mnogim zemljama omogućeno samo djeci čiji su roditelji bogati. Pri tome se upravo osnova za bolju budućnost stiče u ranim godinama, kao što pokazuje veoma opširna, dugogodišnja studija iz SAD. Nicolas Burnett direktor UNESCO-vog izvještaja o obrazovanju u svijetu kaže: “Ovo je najopširnija studija na svijetu: takozvani “High scope perre Preschool program” pokazuje da se svaka investicija 17 puta isplati. To je odlično i dokaz da se ovi programi isplate. Postoji istina, manje studija iz zemalja u razvoju i nekih drugih industrijskih dražava. Ali rezultati kojima raspolažemo pokazuju da se i sa malim troškovima može postići dobar rezultat.”

Neophodna prevencija

Preventivno djelovanje uvijek je bolje nego liječenje. Od rođenja pa sve do svoje šeste godine dječa stiču iskustva i znanja koja ih kasnije prate cijeli život.Ukoliko su neuhranjena, imaju slabo socijalno okruženje, ukoliko su njihove majke loše ili nikako obrazovane, onda djeca kasnije u školi imaju slabe preduvjete, teško završavaju školu i stiču određena zvanja. U Dakaru su 2000 godine određeni osnovni ciljevi obrazovanja djece u svijetu: “Cilj eksplicitno predviđa rani rad i specijalnu njegu socijalno zapostavljene djece. Izvještajem o obrazovanju želimo ukazati na ta dva aspekta. Teško je međutim mjeriti uspjeh jer cilj nije kvantitativno određen s obzirom da u raznim zemljama svijeta postoje drugačiji programi za rad sa djecom. Postoje privatne inicijative, javne ili kombinacija te dvije.To otežava mjerenje rezultata. “

Više djece ide u škole

Uprkos suzdržanosti, dokument kojim se definišu ciljevi obrazovanja u svijetu potpisani su od predstavnika 164 zemlje. Sve više zemalja je u posljednjih nekoliko godina pokušavalo da svoj djeci pruži mogućnost osnovnog obrazovanja. Iako je preostalo još svega tri godine da se preostalih 77 milona djece upiše u školu, mnoge zemlje su u posljednjim godinama ostvarile dobar dio ciljeva. U odnosu na 1999. godinu broj djece koja ne idu u školu smanjio se za 21 milion.

Majke utiču na obrazovanje djece

Iako je pravo na obrazovanje jedno od ljudskih prava, u njemu ne mogu uživati sva djeca. Velike probleme imaju još uvijek djevojčice u arapskim zemljama, pogotovo u Afganistanu. Veliku ulogu u obrazovanju djece imaju majke. Izvještaj UNESCO-a pokazje da djeca čije su majke obrazovane i sama češće pohađaju školu: “U svjetskom izvještaju o obrazovanju postoje dvije stvari na koje mi detaljno ukazujeimo. Prvo, majka koja je i sama obrazovana teži ka tome da svoje djete prijavi za predškolsku nastavu. Majke od 80 posto djece koja ne idu u školu i same nisu obrazovane.Postoji dakle vrlo velika povezanost između obrazovanja žena i obrazovanja sljedeće generacije.”

Visoki troškovi obrazovanja

Djete iz neke zemlje u razvoju koje živi na selu, ima manje lošije šanse nego dijete koje živi u gradu. U nekim zemljama nije ništa neobično da se 40 posto porodičnih prihoda koristi za obrazovanje: plaćanje školske takse, uniforme, nastavnog materijala materijal i transporta. Zato je zahtijev za besplatnim obrazovanjem za svu djecu jedan dio mjera iz kataloga usvojenog 2000 godine u Dakaru. I kvalitet nastave jedan je od bitnih faktora uspješnog obrazovanja: “Ukoliko uporedimo situaciju iz 2004 godine sa recimo situacijom iz 1999 bilježimo samo minimalni napredak kada je riječ o natvanicima koji su i sami nedovoljno obrazovani.Mnogi od njih ni danas nisu dovoljno kompetentni u svom poslu.Stoga smo i dalje jako zabrinuti zbog nedovoljnog stepena obrazovanosti nastavnika ali i zbog toga što je broj nastavnog kadra još uvijek nizak."