Uposlenici institucija EU se oblače konzervativno

Linda van Waesberge je šefica organizacije koja već 13 godina neumorno radi na tome se da se Brisel etablira u grad mode i organizacije koja pomaže mladim dizajnerima.

«Iz evropske perpsketive, Brisel slovi kao grad uprave. Želimo pokazati da se iza Brisela također krije veoma interesantan, kulturološki i veomam kreativan i dinamičan grad. U Briselu se nalazi mnogo organizacija koje ne možete pronaći nigdje drugo».

Orginalost je zatražena u dizajnerskoj školi «La Cambre», kovačnici talenta za briselske avangardne dizajnere. Ova škola je osnovana 80-tih godina i od tada radi na tome da izađe iz sjenke tradicionalne dizajnerske akademije u Antwerpenu. Uspjeh je tu: mladi briselski dizajneri ne idu negdje drugo, nego ostaju u glavnom gradu. Još nešto: u međuvremenu oba grada međunarodnu modnu scenu uzimaju za ozbiljno:

Kreativnost ili komercijala?

«Mislim da su dizajneri i iz Antwerpena i iz Brisela , hrabriji nego bile gdje drugo. Hrabriji su jer naše modne škole ne traže komercijalne nego kreativne strane. Nakon obuke, mladi dizajneri se moraju prilagoditi tržištu i izrađivati modele koje će kasnije biti nošeni. Na modnoj pisti naše škole će te vidjeti zaista neobične kreacije koje ni u jednom butiku nećete moći kupiti. Te kreacije su izraz nevjerovatne kreativnosti».

Međutim, ti kreativni modeli ne nailaze svoje mjesto kod najvažnije potrošake grupe u Briselu, smatra Linda. Uposlenici u evropskim insitucijama radije kupuju u četvrti gdje se mogu kupiti podeli poznatih imena kao što su Christian Dior, Chanel ali i jednog od najpoznatijih belgijskih modnih dizajnera Eduarda Vermeulena. Sa svojim elegantnim modelima, on oblači belgijsku kraljevsku porodicu kao i komesara za vanjsku politiku EU Benitu Ferrero-Waldner. Prema riječima šefice pogona ove modne kuće, Hilde Bellens, kod mnogih evropskih kupaca ženskog spola primjetan je jasan trend:

Klasika naprodavanija

«Većinom su mlade, ali nemaju obavezan taj mladalački ukus. Mnoge koje kod nas kupuju su 30-tih godina i uglavnom kupuju klasične modele. Modele sasvim drugačije od jedne 30-to godišnje belgijanke koja živi ovdje u Briselu. Kod izbora garderobe, ove žene su veoma konzervativne. Možda u Komisiji EU postiji neka vrsta nepisanog kodeks o garderobi».

To znači ne upadljive boje, klasična dvodijelna odijela: pantalone i sako ili suknja i sako. Ipak svaka žena ima ono na šta stavlja svoj vlastiti naglasak.

«Često se može prepoznati iz koje zemlje ona dolazi. To je stvarno smiješno: britanke su recimo veoma tradicionalne i nose duže suknje koje prekrivaju koljena. Francuskinje su recimo sasvim drugačije i radije se oblače koketirajuće».