Uprkos zdravorazumskim argumentima

Građani tih zemalja će moći da rade u Njemačkoj tek od 2011 godine, potvrdila je sredinom ove sedmice vlada u Berlinu. Time je satv njemačke Vlade suprotan onome što piše u izvještaju Evropske komisije, koja sugeriše zemljama članicama da otvore granice za radnu snagu sa istoka.

Najprije je tu strah koji spopada mnoge Nijemce, strah od najezde Poljaka i Čeha koji bi im oduzeli radna mjesta. A tu je i politika, odnosno crno-crvena kolaicija u Berlinu. Ona zna čega se građani boje i da je broj nezaposlenih još uvijek izuzetno veliki. Zaključak Vlade glasi: ljudi u Njemačkoj moraju biti zaštićeni od ljudi iz novih zemalja članica Evropske unije.Stoga zvanični Berlin želi u Briselu isposlovati produženje ograničenja za još tri godine, nakon čega bi bilo moguće još jedno produženje od dvije godine. Ministar za rad Franz Müntefering je već najavio da će njemačka vlada zatražiti i to drugo produženje ograničenja.

Možda je sve to psihološki i razumljivo jer političari moraju ozbiljno shvatiti brige građana i zastupati njihove interese. Nažalost, to nije baš cijela istina. Kada su mikrofoni isključeni isti ti političari koji javno zagovaraju ograničenje pristupa tržištu rada, kažu privatno da ne bi imali ništa protiv trenutnog uklanjanja tih ograničenja, kada se građani ne bi tolikjo plašili... Tako se sve vrti u krug.

Zadatak odgovornih političara bio bi da ljudima odagnaju strah i da im objasne o čemu se radi. Na jednoj strani, u ujedinjenoj Evropi trebalo bi da to bude pravo svakog pojedinca da bira mjesto gdje želi da radi. U Velikoj Britaniji, Irskoj ili Švedskoj nema sličnih ograničenja, pa se pokazalo da slobodan priliv radne snage sa istoka nije doveo do gubitka radnih mijesta, već naprotiv, do povećanja privrednog rasta.

Osim toga statistike svjedoče da sigurno nije istina, da milionbi Poljaka i Čeha sjede na spakovanim koferima čekajući da dođu u obećanu zemlju – u Njemačku. I to iz više razloga. Najprije treba shvatiti da je za mnoge ljude napuštanje domovine još uvijek ogroman korak, o kojem se prvo dvaput razmisli. Osim toga, ekonomski pokazatelji u novim članicama Unije su se u međuvremenu do te mjere popravili, da je tza mnoge atraktivnija ponuda na tamošnjem tržištu rada od one u Njemačkoj. Jedno istraživanje pokazuje da oni koji po svaku cijenu žele doći, najčešće nađu načina da to učine, makar ilegalno, pa se izgube u polumraku tzv. sive ekonomije. Zato bi bilo bolje da se ukinu ograničenja i omogući legalno zapošljavanje takvih ljudi, čime bi se ukupna situacija na tržištu rada mnogo bolje stavila pod kontrolu. A za strah od nelojalne konkurencije i dampinga postoji takođe lijek – zagarantovani minimalni dohodak koji odavno postoji u drugim evropskim zemljama.