USA Gvantanamo

Američki vojni zatvor Gvantanamo i dalje je meta kkritike.Ne samo organizacije za ljudska prava,nego i političari naprosto grme zbog tretmana zatvorenika,tražeći da se on zatvori.Pod paljbom su i posebno za to formirani vojni tribunali. Reakcije iz Wašingtona :

Zgrada na prežuljku, iznad davno zatvorenog uzletišta u Gvantanamu je dopbrano ostarjela.Posvuda otvoreni cjevovodi i uredjaji za grijanje i vetilaciju iz kojih viri izolacija. Ali je zato, sudska sala veoma uredjena. Tamno crvene tapecirane fotelje za suce, advokate i optužene, bogati tepih koji prigušuje zvuk,moderne prevodilačke kabine.To je dekor u kojem djeluje»military comisions»-vojni tribunal za osumnjičene teroriste, optužene za ratne zločine, kako to pojašnjava kepetan Bruce Roberts:

«Vlada je prema njenim tvrdnjama sakupila ubjedljive dokaze o tome da su optuženi počinili različite prekršaje, koji se kose sa s ratnim pravom ili krše Ženevsku konvenciju i time opravdava optužbu za ratni zločin»

Roberts je oficir za kontakte sa štampom i specijalno expert za za vojni sud. Do sada je samo protiv 10 od ukupno 480 zatvorenika na Gvantanamu, podignuta optužnica za počinjeni zločin, i konkretno odovarajući za šta se terete kaže:

«Zavjera i još po nekoliko tačaka optužnice za ubistvo i pokušaj ubistva. Ali,svi su optuženi za zavjeru»-kaže Roberts.

Protiv još dvadeset i petorice biće podignuta optužnica, nakon što su četiri godine proveli u zatvoru. Nije riječ o nekoj namjernoj taktici otezanja postupka, kao što predbacuju vladini kritičari, tvrdi general Edward Leaccock,zamjenik komandira Gvantanamo zatvora:

«Ovi su zatvorenici uhapšeni na bojnom polju,I prilično jer teško

sakupiti dokaze o tome da je neko na nekoga pucao. Dakle,sakupiti dovoljno dokaza za optužbu,treba vremena»

Ovo je objašnjenje, skojim nisu zadovoljni i mnogi Amerikanci. Vojni sudovi su od samog početka, nakon Drugog svjetskog rata, pod udarom kritike. Pored ostalog i zbog toga što optuženi ne žele priznati tajne dokaze protiv njih. Takodjer i zato, što ih iznose vojni sudac, tužitelj i branilac.Na tu temu kapetan Roberts uzvraća ovako:

«Optuženi najčešće pored vojnog imaju i civilnog advokata kao i još jednog civilnog branioca. Ali, pravila obavezno predvidjaju jednog vojnog advokata.Tu je bilo sporenja, jer neki od optuženih ga ne žele.Ali, nemaju drugog izbora».

Ali,tako će biti u najmanju ruku do odluke Vrhovnog suda,najvjerovatnije početkom ljeta,koji će kazati svoju riječ o Vojnom sudu, njegovim pravnim mjerama i pravilima.

Do tada će Sudska sala na Gvantanamu biti u osami.

Ovo je,inače, drugi put, da najviši američki sudac,mora kazati svoju riječ, u takoreći ogorčenoj borbi oko prava zatvorenika na Gvantanamu. Prva je presuda išla na ruku zatvorenicima,pošto je Sud prije dvije godine naložio da Pentagon nahitnije oformi Institut provjere pravne osnove za hapšenje zatvorenih ljudi, protiv kojih neće biti podignuta optužnica. Za to je odgovoran mornarički-kapetan Tom Quin, koji kaže:

«Ovdje bi ih mogli za stalno zatvoriti ili do kraja rata.To vlade najčešće i čine. Ali, pošto mi zatvorenike nismo željeli držati duže nego je potrebno, otvorili smo mogućnost da oni mogu otići kući»

Preduvjet za tako nešto je da ne predstavljaju daljnju prijetnju, odnosno, da ne budu zloupotrebljeni za davanje vrijednih informacija. O tome jednom godišnje odlučuje Vojni sud, i to je takodjer sporno. Kapetan Quin to pospješuje, brojkama.

Nakon prve provjere pravne osnove za hapšenje 2005.godini, jedna trećina njih, pod odredjenim uvjetima puštena je u zemlje odakle stižu ili su potpuno oslobodjeni.

«To mi zvuči fer i bez predrasuda. Ali, ja sam pristrasan»-kaže kapetan Quin.

Linda Staude