Uskoro više doping kontrola?

Biohemičar Mario Tevis na čelu je Centra za preventivno istraživanje dopinga na njemačkom fakultetu za sport u Kelnu. Dojče vele je s njim razgovarao o aktuelnim trendovima i perspektivama neposredno prije predstojećih Olimpijskih igara u Londonu.

Dojče vele: Generalni direktor DOSB-a (Njemačkog olimpijskog sportskog saveza) Mihael Vesper nedavno je izjavio da su danas, više nego ikada do sada, stručnjaci uspješniji u otkrivanju dopinga. Da li je on u pravu i da li u Londonu stvarno možemo očekivati ’čistiju igru’?

Mario Tevis: U suštini slažem se sa ovom izjavom. Danas možemo investirati mnogo više u borbu protiv dopinga, u instrumente, osoblje i povećati frekventnost testova. Iz toga razloga smatram da je onima, koji koriste doping, mnogo teže prikriti uzimanje različitih stimulansa nego prije deset godina.

Govorite o poboljšanim metodama za detekciju dopinga – koje su metode manipulacije u svijetu sporta za vas posebno relevantne?

Spektar supstanci i metoda koje se zloupotrebljavaju je veoma širok: i vjerovatno će biti još veći. Problem je što se koristi veliki broj doping supstanci koje proizvodi sam ljudski organizam. Sportisti sve češće koriste, na primjer, testosteron, hormone rasta ili eritropoetine, poznatiji kao 'EPO'. To su sve supstance koje su prirodne - ali koje kada se unesu u organizam mogu da dovedu do povećanja performansi.

Na tragu modernih droga

Zloglasni ’EPO’, koji je postao poznat tokom skandala u biciklizmu, već se dugo može dokazati. Međutim, šta je sa novim generacijama droga?

Od 2000. godine postoji metoda detekcije 'EPO-a' prve generacije, koja se sve više unapređuje i, na svu sreću, može se takođe primjeniti na slijedeće dvije generacije ’EPO-a’. Isto tako dosta je proširen opseg istraživanja, zato što se neki ’EPO’ preparati ne mogu dokazati samo preko testa urina, već jedino preko testa krvi. Jedan od najvećih problema je činjenica da sportisti koriste najmanje mikro doze, pogotovo ako postoji velika vjerovatnoća da će biti testirani. Najvažnije je da konstantno poboljšavamo metode u razlikovanju materija, koje su dio organizma, i materija koje su strane organizmu.

Smatrate li da treba povećati broj nenajavljenih kontrola na treninzima?

U svakom slučaju! Tako postoji najveća šansa da se uhvati sportista koji je na dopingu, zato što tada ne računaju na kontrole. Ovo, pak, nije slučaj na svjetskim takmičenjima na kojima pogotovo visoko plasirani sportisti očekuju da će biti testirani. Kontrole izvan takmičenja su veoma bitne i moramo nastaviti sa tom praksom.

Da li hormoni rasta, pogotovo one varijante koje su posebno dizajnirane za bogate sportiste, još uvijek služe kao čarobno sredstvo prevaranta?

Ovo su neki od preparata koji se veoma često spominju. Koliko hormoni rasta stvarno imaju uticaja na povećanje performansi, to je još uvijek u domenu spekulacija. Nema naučnih studija koje dokazuju da hormoni rasta, pogotovo u kombinaciji sa anabolicima ne dovode do poboljšanja sposobnosti regeneracije.

Različite metode manipulacije

Da li se danas anabolici mogu otkriti u potpunosti, čak i ako budu zamaskirani uzimanjem na neke druge načine?

Što se tiče steroida, koji se ne nalaze u tijelu na prirodan način, metode dokazivanja su postale poprilično efikasne. Ovo se pokazalo već na Olimpijskim igrama u Atini. Tamo je dokazivanje prisustva ovakvih supstanci bilo toliko sofisticirano, da smo u jednom momentu imali 23 pozitivna nalaza. Testosteron, kao anabolički steroid, zauzima posebno mjesto. On nastaje u ljudskom organizmu i zato se mora diferencirati – da li se radi o testosteronu koji se prirodno proizvodi u organizmu sportiste, ili o onom koji se unosi spolja?

Koliko je važan genetski doping, pod kojim se ne podrazumijeva samo direktna infiltracija DNK materijala u organizam?

Genetski doping je zabranjen od 2003. godine. Pod njima se prvenstveno podrazumjevala upotreba tzv. genetske terapije. Danas postoje mnogo delikatnije metode uticanja na gene: sada se često manipulira i sa RNA. To se može koristiti i kada sportisti žele da iz tijela uklone supstance koje sprečavaju rast mišića. Miostatin je pojam za koji je većina ljudi već zasigurno čula. Ali, čak i sa raspoloživim lijekovima u obliku tableta može da bude povećana efikasnost genetskog materijala.

Da li će borba protiv dopinga ostati borba protiv vjetrenjača?

Ne mislim da će biti tako. Pomalo je smješno vjerovanje da će doping biti u potpunosti uklonjen iz sporta. Ali važno je da razmaci između testiranja budu što kraći i da period u kojem se događa zloupotreba supstanci, pogotovo kada novi proizvodi dođu na tržište, budu što kraći. To je cilj kojem težimo i za koji se nadamo da ćemo ga postići.

Autor: Lutz Kulling /Staša Nikodinović

Odg. ured.: Senad Tanović