1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Uspon i pad Edmunda Stoibera

Volker Wagener16. januar 2007

Premijer Savezne države Bavarska, Edmund Štojber, stoji pred krajem svoje političke karijere. Pitanje je samo kakav će to biti kraj. On svim silama nastoji da ostane na dužnosti kako u Bavarskoj tako i u stranci Kršćansko socijalne unije CSU. Štojber je dugo svoju popularnost konzervativnog političara gradio na činjenici da iz Minhena odlučuje o politici cjelokupne Njemačke države. Već nekoliko sedmica se vodi burna rasprava u njegovoj stranci o tome, da li bi ovaj šezdesetpetogodišnjak po četvrti put biti glavni kandidat CSU-a za izbore na saveznom nivou 2008. godine.

https://p.dw.com/p/AUhp
Edmund Stoiber
Edmund StoiberFoto: picture-alliance/ dpa

Prednosti i mane

Edmund Stoiber ima dvije glavne karakteristike. On je izrazit poznavalac zakona, i jedan je od političara koji do sitnica poznaje svakodnevne političke događaje. Njegovi kritičari zbog toga tvrde kako je gospodar fusnota. On ima ugled kompetentnog političara kako kod pristalica, tako i kod svojih rivala.

Njegova je slaba strana je spontana komunikacija. Stoiber, inače priznat kao izvrstan advokat, omiljena je na meta komičara koji ga parodiraju. Njegovi govori često ne mogu doprijeti do širokih masa.

Svemu treba dodati i najnoviju diskusiju oko njegove karijere. Stoiber, iskusni političar koji je na izborima u Bavarskoj 2003. godine osvojio preko 60 % glasova i ostvario rekordan učinak njegove Kršćansko-socijalne unije, očito ne može držati jezik za zubima. On u javnost često iznosi stvari koje nebi smio, nerijetko optužujući i svoje partijske prijatelje.

Diskusija o odlasku

Postavlja se stoga pitanje kada će uopšte Stoiber, premijer koji se nalazi na čelu Bavarske vlade, ravno četrnaest godina prepustiti svoj štab narednim generacijama. Kao iskusan političar on osjeća taj pritisak. Jednom prilikom je na tu temu izjavio:

„ Ja znam da sam pod vatrom, ali onaj ko radi i kuha u kuhinji mora biti otporan na visoke temperature. Ja ću učiniti nešto da se situacija ponovo ohladi. „

Politički pad Edmunda Stoibera počeo je nakon proteklih parlamentarnih izbora u Njemačkoj u septembru 2005. godine. Današnja kancelarka, Angela Merkel, koja tada je tijesno izborila pobjedu, rezervisala je jedno ministarsko mjesto za Stoibera. Trebao je biti „super“ ministar nadležan za privredna i finansijska pitanja.

On je već nakon obznanjivanja izbornih rezultata najavio da iz Minhena odlazi u Berlin. Ali je onda počeo kalkulisati sa Berlinom i nije pihvatio ni jednu od ponuđenih opcija. Time je unekoliko zamaglio svoj sjaj, koji je imao u Bavarskoj. Od tada i u bazi njegove vlastite partije počinju govorkanja.

CSU je na saveznim parlamentarnim izborima, u svojoj Bavarskoj dobio manje od 50 % glasova što je ukazalo na negativan trend u matičnoj saveznoj njemačkoj zemlji. Već tada Stoiber je bio načet. U takvoj situaciji priliku je iskoristila jedna relativno nepoznata političarka iz redova CSU.

Advokat Gabrijela Paoli je prekinula ćutanje i smijelo posumljala da li sa Stoiberom kao prvim kandidatom uopšte izraziti na predstojeće izbore u Bavarskoj.

Ova političarka, koja je stajala na čelu lokalnog stanačkog savjeta, ovim je ujedno potaknula pitanje premijerskog kandidata, što je u redovima partije bio svojevrstan start u lovu na kralja.

U igri je bio i kompromisni prijedlog da Stoiber ostane u trci za premijera Bavarske, stim da se nakon dvije godine povuče sa pozicije.

Edmund Stoiber ne odustaje

Vrhunac previranja u bazi CSU partije izazvala je Stoiberova izjava da ne samo da će se kandidovati za Bavarskog premijera nego će tu funkciju vršiti narednih 5 godina!

To je već prevazišlo svaku mjeru, pa čak i za one umjerenije kritičare kakav je Hajnrih Oberrojter, politički analitičar. On kaže da ova izjava pokazuje nedostatak osjećaja za političku realnost:

„Mora se reći da je ovakav stav proizašao iz dugog perioda uspjeha i moći, čime je kod Stoibera stvoren osjećaj apsolutne premoći, a time i nedostatak sluha za mišljenje kolega iz redova frakcije. Imam utisak da procijene realne situacije kancelarskog kabineta i partijske baze nisu više na istoj talasnoj dužini.“

Za Štojberove nasljednike u Kršćansko socijalnoj uniji sada je samo pitanje kako izvesti politički oproštaj od svog premijera. S jedne strane valja zadovoljiti njegove protivnike, pošto Stoiber trenutno ima samo 30 % istomišljenika u partijskoj bazi. S druge strane njegov politčki finiš na kraju duge karijere treba dostojno ispratiti. Sa čime se slažu čak i njegovi protivnici.

Ne treba zaboraviti da je 2004. godine Stoiber dbio prijedlog francuskog predsjednika Chirac da stane na čelo komisije Evropske unije. Bio bi to Stoiberov uspon na internacionalnoj političkoj sceni, ovako poslije oproštaja od Berlina i savezne politike, 2005. prijeti mu i prijevremeni kraj na Bavarskoj političkoj ravni.