Uz šamanske bubnjeve do vlastite duše

Zvuči čudno, nekako nesvakidašnje za uvriježene bh. običaje, no radionice i meditativne sesije, takozvana "šamanska putovanja”, Ševke Bajića redovito izazivaju veliki interes u gradovima BiH gdje se taj duhovni praktičar, šamanskog imena Putujuća Pjesma Iscjeljenja, pojavi. "Čini mi se da je šamanizam pronašao mene ili, kako mi u šamanizmu kažemo, duhovno vodstvo je odlučilo kad je pravi trenutak. Meni je šamanizam došao u trenutku kad su mi trebali vrlo praktični alati za rad na sebi, jer šamanizam nije nikakva religija, nikakav spiritualni pravac. To je, zapravo, vrlo aktivan rad na sebi kroz određene alate koji nisu od jučer”, kaže Bajić za Deutsche Welle, pripremajući se za vođenu meditaciju u Centru Transformacija, sarajevskog Udruženja za psiho-fizički razvoj. Procjenjuje se, kako pojašnjava, da je šamanizam star koliko i ljudski rod i da ga ima, u različitim formama, u svim tradicijama na planeti, što ga čini najstarijom spiritualnom praksom. "Mi za sebe ne kažemo da smo nekakvi duhovnjaci, nego kažemo da smo praktičari”, kaže Ševko.šamaniza

Šamanizam traži ljude

Za sebe kaže da se više od 20 godina bavi raznim duhovnim praksama, a "poziv” za šamanizam je nekako oduvijek osjećao. "Šamanizam traži ljudi, a ne ljudi njega”, naglašava. Šamanska znanja i vještine stjecao je od svoje šamanske učiteljice Dawn Dancing Otter (Plešuća Vidra) iz Kanade, koja je, prema Ševkinim riječima, svoje znanje stjecala od četiri učitelja, za različite vrste i različite šamanske forme - od irskog, andskog, tradicionalnog indijanskog, do nekih elemenata sibirskog šamanizma.

Sala Centra polako se popunjava, a pročišćavanje prostora spaljivanjem aromatičnog bilja lagani je uvod u meditaciju - šamansko putovanje. Jasnim uputama Ševko prisutne uvodi u meditaciju, daje im smjernice za put u vlastitu dušu, navodi ih da se suoče sami sa sobom. Počinje udarati u šamanski bubanj. Ritam je sve intenzivniji. Uskoro se pridružuje i nešto laganiji zvuk zvečki (šuškalica) od školjaka...

"Koliko šamanizam pomažu? Onoliko koliko ste hrabri da se iscijelite od svega onoga što mi doživljavamo kao stres, kao svakodnevne probleme, kao osjećaj nezadovoljstva ili, ako hoćete, kao programiranje kojeg možda nismo ni svjesni”, pojašnjava Ševko, odnosno Putujuća Pjesma Iscjeljenja.

Osvještenje, a ne piknik

U životima, dodaje, "igramo različite uloge - uloge žrtvi, uloge bogatih, ljutih, ostavljenih... sve su to koncepti koji trebaju iscjeljenje i onoliko koliko ste spremni, toliko vam ova praksa i daje, vodi vas korak po korak. Cilj je da odustanemo od svih tih programa, da integrišemo tu izgubljenu energiju koja je ostala zaključana u nekim našim traumama i na kraju, cilj je da ponovo sa tom našom izvornom energijom postanemo ponovo slobodni”.

Ipak, naglašava da "šamanizam nema obećanja za ljude u smislu - samo vi to praktikujte i sve će biti piknik, sve će biti Hollywood, sve će biti božansko. Šamanizam kaže da onoliko koliko želite, toliko i možete uraditi”.

Lana Pašić redovito posjećuje Ševkine radionice i "šamanska putovanja” već više od godinu dana. "Šamanizam me je privukao, bio je interesantan, nešto novo, nešto što nisam prije probala, nisam imala nikakvog iskustva s tim. Već na prvoj radionici sam se oduševila... Dobila sam neke uvide o svom životu, koje možda nisam saznala kroz neke druge tehnike”, kaže Lana za Deutsche Welle. Inače, kaže da se bavi i jogom, reikijem i meditacijom, no da joj je upravo šamanizam dao uvid u neke dublje slojeve nje same.

Šamanizam - alternativa rigidnim vjerama

Redoviti posjetitelj "šamanskih putovanja” je i Asim Bešlija koji kaže da je šamanizam za njega "na prvu bio nešto vrlo egzotično u društvu u kojem se nameće rigidno ispovijedanje vjere i u kojem je vjera instrumentalizirana od strane politike”. "Dakle, neka vrsta duhovne prakse koja nudi drugačiji uvid u naš odnos sa Bogom, univerzumom, našom vlastitom energijom i novi način istraživanja vlastitog života, slaganja stvari u njemu, čišćenja bespotrebnih stvari koje u njemu imamo. Ja šamanizam shvatam kao jednu vrstu dubinske meditacije koja zadire u našu prošlost, sadašnjost i budućnost i koja nas oslobađa stega i programa koje možda i nesvjesno prihvatamo i zbog kojih živimo nesretne živote”, kaže Asim za Deutsche Welle.

Ševko naglašava da ni sami nismo svjesni "sa koliko smo različitih duhovnih realnosti”. "Ima jedna priča koju sam i sam iskustveno doživio, da smo povezani sa kompletnim svijetom oko sebe, da ništa nije mrtvo, da sve vibrira određenu energiju... Postoje bića sa kojima smo mi povezani, a nismo svjesni njihovog vodstva. Neka dolaze iz svijeta anđela, kako mi to vjerujemo, neka dolaze iz božanskog svijeta, od kreatora - Majke prirode”. U šamanizmu su to "životinje moći”, vjerni čuvari koji predstavljaju "tu izvornu vibraciju koja se već nalazi unutar nas”.

"Životinje moći” - iskonski spoj s prirodom

"Ako nam je jelen životinja moći, onda smo prirodno, na nivou naše duše, skloni raditi neka iscjeljenja, skloni da se bavimo iscjeljenjem. Ako nam je životinja moći ptica, onda je naša potreba da budemo slobodni, a ako je to vuk, onda tražimo društvo ljudi kojima vjerujemo, svoj čopor, svoj pakt”, pojašnjava Ševko neke primjere "životinja moći”, uz nevjerovatnu preciznost opisujući probleme nekoga od prisutnih, te pojašnjenja kako da se s tim problemima suoče i kako da iskoriste pomoć vlastite "životinje moći”.

"To dolazi iz onog pradavnog vremena kada naši praočevi, pramajke, praljudi, nisu mogli razumjeti te vibracije, ali su osjećali sklonost, privlačnost prema nečemu u prirodi, pa su posmatrali životinje i s njima bili puno povezaniji na nivou instinkta”, pojašnjava Ševko.

Uz šamanizam različitosti imaju smisla

U kompliciranom multikulturnom i multikonfesionalnom društvu u BiH, kaže, do sada nije imao većih problema, niti je naišao na ozbiljnije kritike šamanizma. "Ovisi s kim razgovarate. Ako razgovarate s nekim ko je radikalan u svojim religijskim shvatanjima, on će reći da je to paganizam, nekakva magija, da to treba istrijebiti, treba skloniti. Ako razgovarate s ljudima koji su malo dublje zašli u svoje vjerovanje, onda oni prepoznaju da se prakse koje mi radimo kroz šamansku praksu ne razlikuju od bilo kakve prakse širom svijeta, samo imaju drugačije forme”, kaže Ševko.

"Naša ‘putovanja' se odvijaju uz bubanj, neko drugi meditira u crkvi, uz molitvu, u džamiji... to je zaista individualna stvar”. Asim Bešlija smatra da ova i slične vrste duhovne prakse koje se ne kose niti sa jednom konvencionalnom religijom, "pomažu našu vlastitu ekspanziju, te da kao pojedinci na ovom svijetu osim materijalnog, moramo doživjeti i rast duhovnog svijeta jer smo jedina vrsta koja je za to sposobna”.

"Jedino tako naše životno iskustvo bismo proveli u zadovoljstvu, a ne patnji, jer tu smo da iskusimo i da svoja iskustva podijelimo sa drugima, inspirišemo druge i pomognemo njihov rast. Jedino u takvoj zajednici sve naše različitosti imaju smisla što nam dokazuju mnoga društva u svijetu koja su se barem približila tom idealu”, zaključuje Asim.