Izbori i Svjetsko prvenstvo

Za Brazilijance nije ništa novo to što će tri mjeseca nakon Svjetskog nogometnog prvenstva izaći na izbore. Od ponovnog uspostavljanja demokratije 1986. izbori se održavaju svake četiri godine. Ipak ovaj put je nešto drugačije: Svjetsko nogometno prvenstvo se odvija u njihovoj državi, vladajuća Radnička stranka PT je odgovorna za to, a Brazilijanci uopće nisu sretni zbog toga kako se sve odvija.

Kratka retrospektiva

Kada je Brazil 2007. godine, u vrijeme bivšeg predsjednika Lule da Silve, dobio organizaciju nogometne smotre Silvu su njegovi sunarodnjaci zbog toga slavili. Tada su se naime nadali investicijama, privlačenju pažnje širom svijeta i u konačnici šansi da će prevazići traumu iz 1950. godine. Tada je naime u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva Brazil izgubio od Urugvaja i to baš na stadionu Maracani u Rio de Janeiru koji je sagrađen upravo za to prvenstvo.

Sedam godina nakon što je Brazilu dodijeljena organizacija prvenstva, raspoloženje je drugačije: Za privlačenje pozornosti su se "pobrinuli" prisilna preseljenja, smrtno stradali građevinski radnici i odugovlačenje u izgradnji stadiona. Rijetki završeni infrastrukturni projekti služe prije svega za transport navijača, a rekonstrukcija stadiona Maracana koštala je više od milijardu reala (oko 350 miliona eura). Riječ je o sredstvima koja su obezbijeđena od poreza. Sami Brazilijanci su svoje nezadovoljstvo pokazali 2013. godine tokom masovnih protesta.

Predsjednica pod velikim pritiskom

Izvana se čini da aktualna predsjednica Dilma Rousseff mora pojesti kašu koju joj je zakuhao njen politički mentor Lula da Silva. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju nešto drugo: Podrška predsjednici Rousseff je tokom demonstracija doduše u određenim momentima padala sa oko 70 na ispod 30 posto. Ipak u međuvremenu se ponovo popela na 50 posto. Stoga je njen reizbor izvjestan.

Sociolog Orlando Santos Junior to objašnjava na sljedeći način: "Protesti su samo uvjetno usmjereni protiv predsjednice. Ljudi vrlo dobro znaju da ona nije odgovorna za sve probleme u zemlji." Rekonstrukcijom gradova u kojima će biti igrane utakmice u okviru Svjetskog nogometnog prvenstva, te vojnom policijom koja je odgovorna za borbu protiv nasilja u gradovima, od kojeg se strahuje, koordinira se na saveznom nivou. Veliki dio infrastrukturnih problema je pak u nadležnosti gradova, a korupcija je prisutna na svim nivoima vlasti.

Santos dakle ne vjeruje da bi birači mogli kazniti Radničku stranku zbog troškova oko Svjetskog nogometnog prvenstva: "Ljudi nemaju ništa protiv Svjetskog prvenstva, već protiv načina na koji se ono organizira."

Ipak nezadovoljstvo je dovoljno veliko zbog čega je Santos siguran da će i tokom Svjetskog prvenstva biti održane velike demonstracije. Kada se u junu i julu momčadi budu natjecale za nogometnog svjetskog prvaka tada će u Brazil doći i hiljade reportera iz više-manje svih zemalja. Tada će i međunarodna pozornica biti veća nego kada je primjerice riječ o Kupu konferedacija koji je održan 2013. godine.

Brazilska vlada je poduzela mjere kako bi u najmanju ruku protesti bili manji: S jedne strane su pojačane policijske ovlasti, a ograničeno pravo na demonstracije. S druge strane vlada pokazuje da prihvata kritike i započela je sa investicijama u infrastrukturu i najavila dodatne.

Zbog toga Valeriano Costa, profesor sociologije na Univerzitetu Campinas, sumnja da bi moglo doći do velikih demonstracija."Poboljšanje stanja u javnom sektoru će djelovati tako da će veliki broj ljudi iz rastuće radničke klase ostati kod kuće", smatra Costa. On kaže da ljudi iz te klase znaju relativno malo o pozadini korupcije i propustima političara.

Izvjestan reizbor

Promatrači smatraju malo vjerojatnim da će Svjetsko nogometno prvenstvo i demonstracije odlučujuće djelovati na ishod izbora. Sociolog Orlando Santos tvrdi: "Demonstranti zahtijevaju dugoročnu promjenu razmišljanja kod političara. Pri tome nije riječ specijalno o vladajućoj partiji."

Skoro ni jedan poznavatelj situacije u Brazili ne smatra da je reizbor Dilme Rousseff ozbiljno ugrožen. Santos također kaže da pri tome treba imati na umu i da su njeni protukandidati preslabi.

Statistički promatrano, u tom slučaju bi Brazil morao platiti previsoku cijenu i prepustiti titulu svjetskih prvaka nekoj drugoj zemlji. Naime od 1986. godine su sve vlade gubile na izborima kada je Brazil prethodno na Svjetskom prvenstvu osvojio titulu. Ali, kako je već rečeno, ovaj put su predznaci drugačiji.

Autori: Jan D- Walter / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić