Vakcinacija: na korak do prinude?

Poslije smrti jednog jednoipogodišnjeg djeteta u Berlinu – od, kako je saopšteno, posljedica malih boginja – u Njemačkoj su se razvile velike javne diskusije o vakcinaciji. Politički i medijski mejnstrim čini sve da bi ubijedio Nijemce da vakcinišu svoju djecu. Na radiju, televiziji i u štampi iz dana u dan se objavljuju izvještaji o opasnostima koje prijete od malih boginja i koristima koje donosi vakcinacija. Vladajuća koalicija (CDU/CSU i SPD) je predložila da se uvede obaveza vakcinisanja djece. Opozicija (Zeleni, Ljevičarska stranka) se ne slaže sa tim prijedlogom i preporučuje da se poboljša rad na zdravstvenom prosvjećivanju, koje bi trebalo da dovede do povećanja broja vakcinisane djece.

Prema anketi zdravstvenog osiguravajućeg društva DAK iz 2013, 80 odsto Nijemaca smatra da bi vakcinisanje djece trebalo da bude obavezno. Reklo bi se da je to dovoljno velika većina da oko potrebe za vakcinisanjem uopšte ne bi trebalo da se vode velike rasprave. Ipak, zagovornicima vakcinacije veoma smeta stav žilavih protivnika te mjere koji, prema procjenama medija, čine četiri do pet procenata građana Njemačke. Ono što im još više smeta jeste činjenica da ti protivnici ostvaruju uticaj na 20 do 30 odsto građana koje mediji zovu „skeptičarima“.

Opasna ili bezopasna bolest?

Većina ljekara, baš kao i vlada u Berlinu i velika većina medija, tvrdi da male boginje nisu bezopasne i da je riječ o bolesti koja može da se teško iskomplikuje. Magazin Špigel navodi da „do 15 odsto inficiranih dobija upalu srednjeg uha, deset odsto upalu pluća a jedno od 1.000 djece – upalu mozga“, te da „jedno do troje od 1.000 oboljele djece umiru od infekcije“. Isti magazin prenosi da su eventualne teške posljedice vakcinacije ekstremno rijetka pojava i da „prema jednom njemačkom istraživanju, dolazi do sedam komplikacija na 16 miliona doza seruma“; pominju se „upala moždane opne, razgradnja mozga i djelimična paraliza sa smetnjama u hodu“, ali i naglašava da ni u jednom takvom slučaju „nije dokazano da je oboljenje zaista bilo posljedica vakcinacije ili je slučajno nastupilo neposredno poslije nje“.

Za protivnike vakcinacije, među kojima takođe ima dosta ljekara, male boginje su bezazlena dječja bolest koja u pravilu protiče bez komplikacija. Izdavač medicinskog časopisa Impf-report Hans Tolcin prenosi da 20 do 30 procenata pacijenata ortodoksne medicine oboljelih od malih boginja biva hospitalizovano, dok niko od pacijenata alternativnih ordinacija za liječenje prirodnim metodama ne dospjeva u bolnicu. Tolcin i njegovi istomišljenici ukazuju da nema studija koje dokazuju da vakcinisanje protiv malih boginja donosi prednost. S druge strane, on piše da je u Njemačkoj između 2001. i 2012. godine bilo više od 1.500 slučajeva lakših i težih posljedica vakcinisanja – među kojima i 15 smrtnih slučajeva.

Politika nemoćna spram farmaceutskog lobija?

Jedan od argumenata protivnika vakcinisanja koji ima najveću težinu tiče se uticaja farmaceutske industrije na medicinu. Ova industrija se bavi velikim biznisom u kome se obrću milijarde. Njene sprege sa politikom i privredom te nastojanje da generalno sprovede koncept vakcinisanja, već više puta su dovodile do problematičnih studija, izostanka validnih istraživanja ili iskrivljenog prikaza mogućih kontradindikacija. Mnogi protivnici vakcinacije rado citiraju bivšeg njemačkog ministra zdravlja (i sadašnjeg premijera Bavarske) Horsta Zehofera koji je 2005. u intervjuu za televiziju ZDF priznao da je politika nemoćna spram farmaceutskog lobija.

Pristalice vakcinisanja obično nazivaju protivnike neodgovornim ljudima koji zarad sopstvenog egoizma rizikuju zdravlje svoje, pa i tuđe, djece. No, kao i u mnogim drugim oblastima u kojima globalno postoji protivljenje mejnstrimu, i u ovom slučaju dvije strane imaju potpuno različita polazišta. Zagovornici vakcinacije vjeruju zvaničnoj medicini koju oličava Svjetska zdravstvena organizacija. Protivnici u nju nemaju povjerenja i traže alternativne puteve sprečavanja i liječenja oboljenja. Onaj ko smatra da se visokotiražnim novinama, radiju i televiziji može bezrezervno vjerovati, nema razumijevanja za ljude koji su poučeni drukčijim iskustvima. I obrnuto: oni koji su mejnstrim, pa i onaj medicinski, više puta zatekli u laži, u njemu više neće vidjeti blagonakloni izvor pouzdanih znanja.