Vaskrs u Špionici - "Bosni u malom"

„Ovo ti je čisti miks, centar sela totalno izmješan, i tako smo upamtili“, govore mladi stanovnici Špionice, sela koje pripada Općini Srebrenik i predstavlja pravu sliku multietničke BiH. Pred Crkvom uznesenja presvete Bogorodice okupljaju se pravoslavni vjernici. Oni iz okolnih sela parkiraju automobile tik uz kuću mladog pravoslavnog sveštenika, jereja Dragana Pavlovića a mještani dolaze pješice. Vaskrs je i bogosluženje treba da počne.

„U Špionici se redovno obavlja Bogosluženje nedjeljom i praznicima, prisustvo vjernika je na visokom nivou, s obzirom na njihov broj. Masovnije okupljanje je kada obilježavamo Crkvenu slavu, 28. avgusta“, govori jerej i dodaje da je današnji dan najradosniji hrišćanski praznik kada je Hristos Gospod vaskrsao iz mrtvih i darovao život vječni.

Dok vjernici pale svijeće, razmjenjuju „šarena jaja“, koja, prema riječima jereja Pavlovića simboliziraju obnovljenu prirodu i život, vode se razgvori o životu, poslu, djeci, sjetvi, prazniku...

Jovo Jović je crkvenjak i brine o crkvi. „Ljudi se čude kako je ovdje sloga među narodima, posjećivanja, čak i u najtežim ratnim trenucima“, kaže on.

Cvijetin Rikanović živi u Austriji i u Špionici boravi za vaskršnji praznik. „U ratu smo u Austriji gledali video-kasete proslave pravoslavnih praznika u Špionici. Ljudi iz drugih djelova BiH nisu mogli vjerovati da je to moguće, govorili su da je to montaža, takva sloga među narodima u ratnom vihoru“.

Braća se nisu pazila kao narodi u Špionoci

Marko Lakić nije bio u crkvi. Ipak, hvali mladog sveštenika i šaljivo prepričava kako ga jerej kritikuje zašto ga nema među vjernicima:

„A nema ni tebe oče u motelu gdje ja sjedim“, odgovara Lakić šaljivo.

„Braća se nisu bolje pazila kao što su to Bošnjaci, Srbi i Hrvati u Špionici. Tako je bilo i za vrijeme rata, ali neki su se prepali i odselili u Australiju, Kanadu, Njemačku, Švicarsku. Ima ih i po Brčkom, Bijeljini, Srbiji“, priča ovaj veseli obrtnik.

Ipak, veliki broj pravoslavaca je odselio. Crkva i kuće nisu dirane, ali neke su prodane.

Nema tačnih podataka koliko je stanovnika imala ova mjesna zajednica do izbijanja rata, ali prema riječima vlasnika Radija „Studio D“ Agana Djedovića u Špionici je živjelo oko 1500 Srba.

Večinom su radili u Austriji, Njamačkoj i Sloveniji, ali i u srebreničkim i tuzlanskim preduzećima. Danas, prema crkvenim podacima u Špionici živi 190 mještana srpske nacionalnosti, većinom su to stariji ljudi.

Na konstataciju da u selu pred nekolikoi kuća stoje istaknuti natpisi „kuća na prodaju“, Novak Miladinović odgovara da bi i on prodao svoju kada bi mu neko ponudio dobru cijenu. Kćerke su mu udate, dvije u Srbreniku i jedna u Gacku, a on je kupio stan u Novom Sadu.

Kuće koje su Srbi prodali kupovale su su najčešće izbjeglice iz Podrinja, Bošnjaci. Uglavnom se prodaju one u centru sela, dok za brdske predjele nema zainteresiranih. Također, na cijeni su parcele od 1000 kvadratnih metara gdje se podižu nove kuće. Svi se slažu da prilikom prodaje ne preovladavaju nacionalni nego ekonomski motivi. Iako je rat ostavio trag i promijenio nacionalnu strukturu, duh zajedništva, sloge, i tolerancije itekako je prisutan. I svi s ponosom ističu kako je njihova Špionica „Bosna u malom“.

Bogosluženje završava, čestita se praznik, slijedi druženje, oblilazak prijatelja, a sveštenik Dragan Pavlović želi da svim pravoslavcima koji ovo budu čitali čestita vaskrs sa „Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse“.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Senad Tanović