Veliki italijanski pisac i vodeći filozof - Umberto Eco napunio 75. rodjendan

ije napunio 75. godina. Njegov portret je pripremio Gregor Hoppe.

On je veliki italijanski pisac i filozof: Umberto Eco, čovjek knjiga. On se u svom zavičaju podsmijeva kulturi televizije ali se ponekad pri tom podsmijeva i samom sebi, jer i on sam koristi ovaj medij masa broj jedan za prezentaciju sopstvene ličnosti. On je svoju biblioteku smjestio u jedan bivši hotel, direktno prekoputa gradske tvrdjave, koja je svojedobno pripadala plemićkom rodu pod imenom Sforza, što znači, da mu se tako pred očima nalazi njegov omiljeni Srednji vijek, kao i slobodan pogled na moć ovog svijeta. No Eco podiže svoj glas, i što je režim više usmjeren ka desnici, njegove riječi su sve otrovnije; Umberto Eco je naime dugo bio profesor u komunističkoj Bolonji.

Inače kao kolumnista, on je zapravo promatrač italijanskog društva i politike, i kao književnik se prilikom posljednjih parlamentarnih izbora izjasnio protiv medijskog političara Silvia Berlusconija:

"Nije nužno stvarati diktaturu, kada već neko vlada režimom masovnih medija. Berlusconi je jednom izjavio: Meni neće suditi niti jedan sudija, mene je izabrao narod, dok sudija samo prakticira svoje zvanje."

Poput Don Quijote-a, Eco se bori za knjige i njihovo čitanje, u jednoj zemlji sa mnogo TV-e stanica, ali malo onih koji čitaju: 20.000 primjeraka za beletristiku u Italiji je jedan odličan tiraž, ali, romani Umberta Eca su već odavno premašili sve italijanske statističke podatke. Kao internacionalna super-zvijezda je mogao od materijalnih problema da oslobodi svoje prevodioce u mnogim zemljama. Svojim romanom "Ime ruze" osvojio je ovaj profesor Semiotike (Semiotika je sistem znakova u jeziku te u kulturi) 1981. godine ne samo “Premio Stega”, najprestižniju nagradu za literaturu u Italiji, već je napisao i udžbenik za postmodernu. Istoimena filmska verzija njegovog romana sa bivšim James Bond-om – Sean-om Cenery-ijem u glavnoj ulozi, postigla je takodjer svjetski uspjeh. Njegovi naredni romani kao što su "Fukoovo klatno", zatim "Ostrvo prošlih dana" ili, "Baudolino", da nabrojimo samo najznačajnije, nalaze se u sjenci "Imena ruze" ali su takodjer vrijedni čitanja. Promatrajući kritički, moglo bi se primjetiti da su sve njegove knjige veoma inteligentne konstrukcije nastale kao posljedica jedne enormne načitanosti, koja stvara jedan nevjerovatan obrazovni horizont, i stoga djeluje pomalo opterećujuće, odnosno akademski razvučeno. No uprkos tome: Umberto Eco je napisao, i još uvijek stvara literaturu od istorijskog značaja, i odbrana same riječi mu je prevashodno važna, kao u slucaju kada je stao u odbranu novinara Roberta Savianija, kome je zaprijetila napuljska mafija, Cammora. Eco o tome kaže:

"U ovom slučaju je svima jasno ko je taj ko prijeti. Imena i prezimena su poznata. To su oni, čija se imena nalaze u Savianijevoj knjizi. Država mora napasti jednu pojavu, o kojoj se sve zna."

Umberto Evo je rodjen u Alessandriji, u Pijemontu, 5. Januara prije 75 godina. On je akademski profesor sa mnoštvom počasnih doktorata, koji rado gleda krimi serije na televiziji zato što vlada tim žanrom. Oženjen je već dugo jednom Njemicom, ali kako tvrdi, navodno ne govori njemački. Na prijemu kojeg je predsjednik države priredio u čast engleske kraljice Elizabete II, na prilično bespomoćno pitanje Njezinog Visočanstva: "Vi ste dakle jedan pisac?", odgovorio je duhovito i skromno: "Visočanstvo, neko mora i to da radi."