Veliko slavlje povodom njemačkog ujedinjenja

Kada je noć iznad berlinskog Rajhstaga osvijetljena gigantičnim vatrometom, mnogi ljudi su stajali sa suzama u očima. Oni su postali svjedoci historijskog procesa, u koji zapravo ni Nijemci, a ni ljudi iz drugih evropskih država nisu smatrali mogućim. U okviru mirne revolucije građani Njemačke srušili su socijalistički režim Njemačke demokratske republike (DDR) i protjerali dužnosnike vlade sa pozicija. Pri tome međutim nije pao niti jedan pucanj, nije primijenjena sila i nijedan građanin nije ozljeđen. Tog 3.oktobra.1990. Njemačka demokratska republika pridružila se Saveznoj državi Njemačkoj - Nijemci su dakle ponovo živjeli u ujedinjenoj zemlji.

Tadašnji predsjednik Richard von Weizsäcker već te noći istakao je povezanost između njemačkog jedinstva i jedinstva cjelokupnog evropskog kontinenta: "Mi Nijemci svjesni smo svoje odgovornosti i želimo u ujedinjenoj Evropi doprinijeti miru u svijetu", rekao je neposredno prije vatrometa.

Nije se spavalo

Tadašnji šef ureda njemačkog kancelara, Rudolf Seiters, proživio je nekoliko vrlo uzbudljivih sedmica. Kao blizak saradnik kancelara Helmuta Kohla prisustvovao je mnogobrojnim događajima u proteklich dvanaest mjeseci. Noć pred ujedinjenje proveo je u sjedištu "Opunomoćenika vlade Savezne države Njemačke u Berlinu". Na spavanje nije mogao ni pomisliti: "Mislio sam na pregovore koje sam vodio o slobodi putovanja za izbjeglice veleposlanstva, scenu sa Hans-Dietrichom Genscherom na balkonu njemačke ambasade u Pragu, moj govor pred njemačkim parlamentom povodom pada Berlinskog zida, dok je Helmut Kohl bio u Varšavi, te na onaj iznimno važan govor Kohla ispred Gospine crkve u Drezdenu."

323 uzbudljiva dana

Od pada Berlinskog zida do 3.oktobra.1990. prošlo je tačno 323 dana. Za političare u obje njemačke države ti su dani bili puni komplikovanih pregovora i dalekosežnih odluka. Naročito u DDR-u ništa nije ostalo kako je bilo. Iz socijalističke jedinstvene države u martu 1990. novo izabrani poslanici su stvorili federalni sistem, čije su se novoformirane savezne države mogle ujediniti sa Zapadnom Njemačkom. Uz to je ukinut sistem Državnog nadgledanja, a uvedena je Njemačka marka. No žurba u kojoj je vlada djelovala bila je zaista opravdana. Evropa se nakon brojnih reformnih pokreta širom istočne Evrope nalazila u uzbuni, svugdje su ljudi zahtijevali slobodu kretanja i promjenu političkog sistema.

Svjetska parola "Glasnost und Perestroika" ("transparentnost i transformacija") vrlo brzo se proširila i utjecala na pokrete za promjenom u svim državama Istočne Evrope. Rudolf Seiters se prisjeća: "Radilo se o pokušaju vrlo opreznog usmjeravanja procesa, koji nije samo u Moskvi, već i u zapadnoevropskim zemljama, izazvao zabrinutost i strah."

Prozor za jedinstvo

Njemačka želja za ujedinjenjem u nekim od evropskih prijestolnica naišla je na skepticizam. Rasprostranjena je bila briga da će nastati jedna suviše jaka Njemačka u sredini kontinenta. Britanska premijerka Margaret Thatcher otvoreno se suprotstavila ujedinjenju, dok je francuski predsjednik Francois Mitterrand nešto suptilnije ukazivao na potencijalne posljedice.

I u Sovjetskom Savezu dešavanja u Evropi izazvala su otpor. Nekadašnja svjetska sila sve više je gubila na utjecaju u zemljama, koje su nekad bile organizovane u sklopu Varšavskog pakta i time predstavljale protutežnju NATO-u i kapitalističkoj organizaciji društva. Na Zapadu se proveo puč protiv generalnog sekretara Michaila Gorbatschova, zbog kojeg bi se pristanak Sovjetskog Saveza za njemačko ujedinjenje mogao dovesti u pitanje.

Njemačko ujedinjenje u žiži svjetske politike

No Nijemci su imali sreću na svojoj strani. Jer taj "prozor za jedinstvo", kako je kasnije nazvan ovaj period, postojao je samo 1990. godine Nijedan drugi događaj nije skrenuo pažnju svjetske javnosti i politike sa procesa njemačkog ujedinjenja. Već malo kasnije pozornost je privukao Irak, kada je u augustu 1990. napao susjednu državu Kuvajt, te je prisvojio sebi kao neku vrstu provincije. Sredinom 1991. onda, svijet je ponovo ostao bez daha - u Moskvi su pojedini generali i dijelovi Crvene armije izvršili vojni udar protiv Gorbačova. Da su se svi ovi događaji desili samo nešto ranije, proces njemačkog ujedinjenja sa sigurnošću bi bio komplikovaniji i dugotrajniji. Ovako je razvoj dešavanja u Njemačkoj bio jedini u žiži međunarodne politike.

Zajednički Parlament

Još prije nego što su počišćeni ostaci velikog vatrometa, poslanici zapadnonjemačkog parlamenta i predstavnici iz bivšeg DDR-a organizovali su prvu zajedničku sjednicu. Dva mjeseca kasnije bili su prvi zajednički parlamentarni izbori nakon 1932. Ubjedljivi pobjednik bila je krišćansko-liberalna vladajuća koalicija sa kancelarom Helmutom Kohlom na čelu.

Autor: Matthias von Hellfeld / Azra Avdagić

Odg. urednik: Azer Slanjankić