"Više hrabrosti za razumijevanje i dijalog"
23. septembar 2006
«Prema mom uvjerenju, u narednim desetljećima trebamo UN više nego ikada. Broj kriza u svijetu se u velikoj mjeri povećava. To bi mogla biti renesansa UN-a čak i za one zemlje koje su još uvijek skeptične».
Njemačka je za politiku dijaloga i ima obavezu da pri tome pomogne, dodao je dalje Štajnmajer. Akciju njemačke mornarice pred Libanskom obalom, Štajnmajer je naveo kao jedan od mnogih primjera njemačkog angažmana u regionima zahvaćenim konfliktom. U najnovijoj rezoluciji UN-a za Liban, Štajnmajer vidi šansu za povratak mirovnog procesa na kompletnom prostoru Bliskog istoka.
«Principi izjednačavanja su jasni: pravo na postojanje, priznavanje Izraela na jednoj i formiranje palestinske države na drugoj strani. To je bila osnova tzv «Mape puta», kojoj se, prema mom uvjerenju, moramo vratiti».
«Angažman Njemačke i njenih partnera na Balkanu, u Afganistanu, Sudanu i Libanu, niko ne treba interpretirati kao globalni sukob zapada sa Islamom. U svijetu u kojem smo zajedno odrasli, kao nikada prije, ne trebamo graničenja i polarizaciju, nego trebamo daleko više hrabrosti za razumijevanje i dijalog».
Štajnmajer je i za dijalog sa Iranom koji se kroz njegov govor u New Yorku, protezao u kontekstu spora oko atomskog programa ove zemlje. «Nakon dosta propalih rundi pregovora, preostalo je malo vremena da se pronađe kompromis», rekao je Štajnmajer i nastavio:
«Apelujem na Iran da prestane sa fazom zatezanja odnosa. Pokaži jasan znak povjerenja pomoću kojeg zajedno možemo gledati naprijed i koji će nas vratiti za pregovarački sto».
Na kraju svog govora, Štajnmajer se osvrnuo i na stanje u kojem se nalazi UN-a, a sve u kontektu reformi.
«Svako ko vidi koliko su za UN neophodne transparentne strukture i efektivne institucije zna da i dalje moramo istrajavati na reformama. Reforma UN-a, ne samo Vijeća sigurnosti, ne smije i dalje biti samo na dnevnom redu, nego se moraju napraviti konkretni pomaci».
Za razliku od svog predhodnika Joške Fišera, Štajnmajer nije demonstrativno govorio o spremnosti Njemačke da u Ujedinjenim nacijama preuzme više odgovornosti , tačnije rečeno, da teži da ima stalno mjesto u Vijeću sigurnosti. Uprkos tome, stalno mjesto u Vijeću sigurnosti i dalje ostaje cilj savezne vlade iako je UN ovaj centralni dio reformi stavio pod znak pitanja.