Više novca i više vojne pomoći za Afganistan

Prerano je za konačni zaključak. Talibani nisu pred Kabulom. Medjunarodni napori još uvijek nisu propali. Avganistan nije izgubljen. Medjutim, hitno je potrebna veća pažnja i veći angažman, kako bi se zaustavio trend unazad. Pet godina nakon svrgavanja mula sa vlasti, Talibani i drugi ekstremisti bi mogli iskoristiti frustracije i nezadovoljstvo u stanovništvu, prije svega na jugu i istoku zemlje. Tamo gdje je stiglo najmanje strane pomoći, najmanje su vidljivi tragovi izgradnje avganistanske države. Sada je važno začepiti rupe i korigovati greške.

Avganistanu je potrebna obnova, koja se odražava na svakodnevnicu. Potrebna je izgradnja ulica, bunara, termocentrala, i to u ruralnim oblastima. Trebaju koncepti za borbu protiv nezaposlenosti i unapredjenje poljoprivrede. I to ne sa odozgo nametnutim prijektima već projektima, dogovorenim na lokalnom nivou. Transparentno i učinkovito. To isto se odnosi i na korupciju, podmitljive policajce, guvernere, ministre.

Nova avganistanska država mora biti pouzdana i prezentna. Sa podmitljivim policajcima i fundamentalistički orjentiranim sudijama ne može se graditi pravna država. Podrška medjunarodne zajednice u tom segmentu bila je previše traljava. Isto je i sa vojskom. ISAF je prespavao relativno mirne godine i propustio ojačati vojsku i proširiti prisustvo na čitavu zemlju. 2002-e i 2003-e bilo je moguće stabilizirati jug i istok Avganistana.

I tokom 2007-e ISAF se mora boriti protiv Talibana u Afganistanu. Za to su potrebni dodatni vojnici. Da bi se smanjio rizik sve većeg stradanja civila, potrebna je tijesna saradnja sa avganistanskim snagama. Medjutim, bez medjunarodne pomoći, stabilizacija nemirnih provincija nije zamisliva. Ona neće proći ni bez borbi i novih žrtava. Nijemci bi svoj vojni doprinos morali davati i u rizičnim dijelovima zemlje i okončati savku diskusiju po tom pitanju. Tim prije što trupe NATO saveza kolektivno odgovaraju za uspjeh ili neuspjeh misije u Afganistanu.

Christoph Heinzle