Vilice pobogu sestrice pomozi!

Omer Ćorić živi na kraju sela Piskavica. Devedesetogodišnjak je sam u kući, slabo vidi, preživio je križni put i vrlo je susretljiv. „Na ulazu u selo Piskavicu, trebali ste znati da se ne staje na prag“, šeretski govori, „ali to je običaj da mlada ujutro mora prag oprati kako od svekra ne bi imala prigovor“.

Piskavica kao i druga slična sela u Bosni i Hercegovini ima svoja nepisana pravila. Izet Spahić, inženjer je rudarstva ali njegova velika strast je istraživanje sela, narodnih običaja, mitova i legendi.

„Godinama istražujem ovo selo. Sujevjerje je jedan dio kulture i ono je, ma kako čudno zvučalo, pomagalo ljudima da u nedostatku informacija, u neznanju koje je vladalo nađu smiraj. A sve je lakše kada je duša mirna“, kaže.

Kako je Mustafa postao Avdo?

Omer govori o mnogim običajima i vjerovanjima u selu Piskavica. Na primjer, ako je dijete bilo bolesno trebalo mu je dati novo ime. „Izneseš dijete na raskršće i prvog prolaznika pitaš da li ga želi kupiti. On obično odgovara sa ‘da' i onda mu daje novo ime“.

U dokumetnima ostaje staro ime, ali u narodu cijeli život nosi ime koje mu je dao slučajni prolaznik. Ovu priču potvrđuje i najstarija mještanka Piskavice Havka Hamidović. „Moj muž Avdo je jednom prilikom krenuo na brdo i vidio ženu koja s dijetetom sjedi na raskršću. Pitala ga je da mu proda dijete, a on se vrati da pita mene šta da radi. Dala sam mu 10 dinara i makaze. Odsijeci mu malo kose, daj novac i novo ime. Tako je uradio. Dijete se zvalo Mustafa a on mu je dao novo ime - Avdo. I danas ga u selu svi zovu Avdo, malo njih i zna da je to Mustafa.“

Nožem na onog ko prekine kolo

Bilo je i drugih metoda koje su se koristile u nedostatku ljekara. Ukoliko je dijete u selu plakalo Havka je koristila vrlo neobičan tretman za koji je uvjerena da bi i danas urodio plodom.

„Uzmeš dijete za nožice“, objašnjava pokretima ova živahna starica, „okreneš nožice prema suncu i tri puta kažeš tepajući vili: Vilice, pobogu sestrice, do sada je moje dijete plakalo za tvojim, od sada nek' tvoje plače za mojim! Tako tri puta u tri dana i mora dijete prestati plakati.“

„Bilo je i surovih običaja kada se glavom plaćalo“, kaže Izet Spahić. „Ukoliko bi neko zaustavio šargiju kada kolo igra ili ako nekome opsuje majku taj bi bio ‘zboden', napadnut nožem.“

Pored neznanja, neimaštine i ponekad vrlo čudnih običaja, Omer Ćorić sa sjetom konstatuje kako su to bila ljepša vremena. „Bili smo gladni i bosi, ali smo se družili, bili smo zajedno.“

Ovo selo puno je priča o vilama koje su izrađiavale pletenice konjima, pomagale u pranju veša i stotine drugih koje smo već pominjali u našem serijalu. Sve će to Izet Spahić objaviti u svojoj knjizi o Piskavici. A Vi? Vjerujete li vi u vile?!

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Svetozar Savić