Vise policije manje obrazovanja za siromasne

Vanredne mjere, policijski cas – a zatim upotreba vojske- rjecnik kojim se sluze francuski zvanicnici poznati su doseljenicima iz zemalja gdje je Francuska bila kolonijalna sila. Samo sto se te mjere sada sprovode u zemlji iz koje je prije 50 godina dovodjeno pod kontrolu stanje u Alziru, sto je okoncano dugim ratom i brojnim zrtvama na obje strane. Posljedice se osjecaju jos i sada.

Francuska dozivljava kolaps integracione politike i slom republikanskog modela drzave. Katastrofa je potekla iz domace radinosti. Situacija se nije vise dala izdrzati, svakodnevni napadi, drzava mora odreagovati. U vanrednim situacijama mora se posegnuti za vanrednim mjerama, da bi se gradjanima obezbijedila sigurnost.

Pa ipak ostaje cudan osjecaj: sumnjivo je sto premijer Villepin slijedi tvrdolinijaske savjete ministra ununtrasnjih poslova Nicolasa Sarkozya samo zato sto svog ministra i konkurenta na predstojecim predsjednickim izborima hoce jos jednom da zasjeni. S druge strane upitno je sto je premijer siromasnima skratio obavezno skolovanje za dvije godine. Cemu to doprinosi kad ucenici iz bogatih cetvrti i onako vec sada imaju bolje obrazovanje i lakse nadju posao nego siromasni.

Umjesto da cetrnaestogodisnjacima pomogne, francuska drzava ich izbaci iz skole na ulicu - bez perspektive. To je ravno objavi bankrota u jednoj zemlji u kojoj obrazovni sistem treba da garantuje socijalni napredak. Vise policije - manje nastave: da to mladi dozivljavaju kao provokaciju- to je i razumljivo.

A predsjednik Chirac? Spominje de Gaulla i nemire 1968. Chirac je dva puta izabran za predsjednika: 1995. uz obecanje da ce smanjiti socijalne razlike, i 2002

uz obecanje da ce gradjanima pruziti vecu sigurnost. Sad kad zemlju drmaju socijalni nemiri i nesigurnost, - Chirac je bez teksta. Obratio se narodu tek 10 dana nakon izbijanja nemira.

De Gaulle se povukao ubrzo nakon tadasnjih nemira. Ne bi bilo pogresno da i Chirc bude tako konzekventan. Francuskoj treba novi pocetak.