Vjera u mir potpuno nestala

U knjižari na Rabinovom trgu u središtu Tel Aviva se sastaju lijevo orijentisani intelektualci. Gali je mlada žena. Pitanje žele li Izraelci uopšte još mir s Palestincima je ne iznenađuje:„Izraelci ništa više ne žele nego mir. To je apsolutno u prvom planu. Jevrejski narod, izraelski narod je miroljubiv, on voli humanost. To je abeceda Izraela i jevrejstva i svijet to mora razumjeti."

Ona, naravno nije bila za rat u Pojasu Gaze. Ali, kaže, do toga je moralo doći. I ona, kao i brojni drugi Izraelci, smatra da tu nije bilo izbora. I navodi argument koji se najčešće čuje, kad se radi o ratu u Pojasu Gaze. Osam godina su ljudi na jugu Izraela morali podnositi Hamasove raketne napade. To nije život, kaže Gali, dodajući „zamisli da se to događa u Njemačkoj. Tvoja vlada bi reagirala isto tako".

Ujednačeno mišljenje

Vodstvo Hamasa ne želi mir, kaže Gali:„Mi smo shvatili da druga strana uopće za to nije zainteresirana. Ne znam što oni žele. Oni očito žele da nas ovdje ne bude. Žele nas izbaciti, uništiti nas. Za to nažalost postoje dokazi. Hamasova vlada je to postavila kao svoj cilj, uništiti državu Izrael, uništiti Jevreje, izbaciti ih odavde."

Gali govori kao da je te riječi naučila napamet. Stotinu puta ih je ponavljala, u stotinama prilika, u stotinama razgovora. Razlog tako ujednačenog mišljenja među Izraelcima je iskustvo ljudi s Palestincima i nedostatak političkih ideja.

Napade opravdavaju svi

Nekoliko stolova dalje sjedi Jael. I ona se smatra ljevičarkom, ali govori kao realna političarka sredine. I ona ukazuje na problem raketiranja juga Izraela na koji se nekako moralo reagirati. I ona smatra da je rat bio neizbježan. Ne vjeruje u skoro rješavanje krize, očekuje da će za to biti potrebno mnogo godina.

Vjera u mir potpuno je nestala. Čak i ovdje na Rabinovom trgu gdje je protiv rata u Libanu protestovalo nekoliko stotina hiljada ljudi i gdje je 1995. godine nekoliko desetina hiljada ljudi sa svojim premijerom Jitzhakom Rabinom pjevalo pjesmu o miru, prije nego što je on ubijen.

Samo status quo

Književnik Shimon je sudjelovao u svim tim demonstracijama. Uvijek je na ramenima imao neko od svoje djece, prisjeća se:„Prestao sam slušati i čitati. Jer, ne zanimaju me detalji politike, bit politike se, na moju žalost, malo promijenila. Nema dojam da se nešto mijenja. Očajan sam.“

Shimon je na zadnjim izborima glasao za lijevoliberalni Meretz, njegova supruga za komuniste. Oni su ostali vjerni liniji mirovnog pokreta iz starih vremena, ali samo na biralištima. Shimon više ne demonstrira. Na pitanje, vjeruje li u mir, nakon kratkog razmišljanja odgovara:„Vjerujem. Jer, posmatram ljude na jednoj i drugoj strani. Ali ako mislim na političke strukture, ovdje, a možda i tamo, onda ne vjerujem.“