Vladajuće strukture u borbi protiv zaborava

Sudski postupci u okviru razjašnjavanja prošlosti nacizma su važili kao zaključeni još 1958. Procesi pred Međunarodnim vojnim sudom u Nürnbergu su potrajali deset godina, mnogi od osuđenih su ranije pušteni iz zatvora a Njemačka se tada našla na putu takozvanog „privrednog čuda“. Tadašnje poratno društvo je željelo da stavi tačku na ono što se prije toga zbivalo. Međutim jedan postupak u Litvaniji zbog ubistva tamošnjih Jevreja iznova je pobudio pažnju javnosti. Neki od počinitelja ovih zločina su ostali nekažnjeni. Na današnji dan prije 50 godina - 1. decembra 1958. - u Ludwigsburgu je osnovan Centralni zavod za istragu nacističkih zločina.

Istrage traju i danas

Već u prvih 12 mjeseci postojanja ova ustanova je provela oko četiri stotine različitih istražnih postupaka. Do danas se taj broj popeo na 7.367. Najveći procesi protiv nacista zbog ubistava u koncentracionim logorima Auschwitz, Treblinka ili Buchenwald ne bi bili ni zamislivi bez rada nadležnih vlasti u ovoj ustanovi. U njenim arhivima se nalazi oko pola miliona dokumenata kao i oko 1,6 miliona sakupljenih kartoteka. Najveći posao je obavljen u periodu između 1967. i 1971. kada je provedeno više od 600 istražnih postupaka. Međutim pet decenija nakon osnivanja ovaj Zavod je i dalje aktivan što je pokazao i slučaj Ivana Demjanjuka. On je svojedobno bio stražar u logoru za masovno uništavanje Sobibor. Demjanjuk se nakon rata preselio u Ameriku. Kada je otkriven njegov identitet izručen je Izraelu gdje je zbog brojnih zločina osuđen na smrt. No presuda je zbog nedostatka dokaza ukinuta. Demjanjuk se vratio u Ameriku.U Ludwigsburgu se međutim i dalje nastavlja postupak o čemu glavni državni tužitelj Schrimm kaže:„Mi smo danas uvjereni da možemo dokazati da je on (Demjunka) sudjelovao u ubistvu najmanje 29.000 ljudi.“

Važnost međunarodne suradnje

Sam Zavod ne vodi procese nego rezultate do kojih je došao predaje državnom tužilaštvu. Za sada je neizvjesno da li će u međuvremenu 88. godišnji Demjanjuk biti izručen i izveden pred sud u Njemačkoj. Danas Schrimm i njegove kolege mogu da rade sa modernim kompjuterskim tehnologijama no u svemu tome je ipak najvažnija međunarodna saradnja:„Mi naprimjer idemo u ruske arhive, uopšte u arhive bivšeg Sovjetskog saveza ili tražimo arhive u Južnoj Americi. Postoji bliska saradnja sa Sjedinjenim Državama, sa kanadskim, poljskim i posebno češkim vlastima,“ kaže Schrimm.

Nema ravnodušnosti prema prošlosti

Ova njemačka ustanova je svojim radom doprinijela tome da zločini koji su počinjeni u Njemačkoj ne zastare Kao i svi njegovi prethodnici Schrimm je uvjeren da je ono što radi ispravno: “To je da mi i danas pokažemo žrtvama da nismo ravnodušni prema našoj prošlosti. Ja sam prilikom razgovora sa mnogim od žrtava čuo kako kažu da im je svejedno da li će oni koji su to počinili biti kažnjeni, ali im je važno – kako kažu - da se vi kao predstavnici njemačke države zanimate za ono što se nekada desilo i što se nama dogodilo.“