VOD ZA POGUBLJENJE

Na suđenju sedmorici oficira vojske i policije bosanskih Srba, optuženih za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u Žepi, tužioci Haškog tribunala su kao svjedoka izveli pripadnika Vojske Republike Srpske, koji je 14. jula 1995. godine odbio da učestvuje u streljanju zarobljenih Bošnjaka u selu Ročević.

Bivši komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske Srećko Aćimović je poslije pada Srebrenice, kasnu u noć 13. jula 95., dobio telegram iz štaba brigade da izdvoji vod vojnika za operaciju streljanja zarobljenih bošnjačkih muškaraca, koji su bili zatvoreni u školi u selu Ročević.

"Bili smo zatečeni takvim zahtjevom, zapanjeni da može tako nešto da se traži od nas. Bili smo u šoku. Nismo mogli da vjerujemo da tako nešto može da se uopšte traži od bilo koga", rekao je svjedok u sudnici Haškog tribunala.

"Šta ste odlučili da uradite?" pitao je tužilac.

"Konsultovao sam se sa svojim saradnicima i pomoćnicima u bataljonu, i čvrsto smo odlučili da za tako nešto ne izdvojimo ljude. Uzvratili smo telegramom da nemamo ljude za tu namjenu."

Malo potom svjedoku je telefonirao Drago Nikolić, tadašnji načelnik za obavještajno- bezbjednosne poslove Zvorničke brigade, kojeg optužnica tereti da je neposredno organizovao masovna pogubljenja zarobljenih Bošnjaka.

"Popović mi je rekao da je to naređenje odozgo, i da ga ne smijem odbiti. Ja sam mu ponovio da nemam ljude za tu namjenu", rekao je svjedok.

Naređenje "odozgo", koje je pomenuo Nikolić, dolazilo je, prema optužnici, od samog Ratka Mladića, a preko Ljubiše Beare, koji je u sudnici, među sedmoricom optuženih. Zato je Nikolić u rano jutro ponovo telefonirao.

"Bio je to žestok pritisak, Nikolić je govorio povišenim tonom, uz pregršt psovki. Rekao mi je: ako si nesposoban da narediš svojim vojnicima da streljaju, onda si dužan ti lično sa svojom komandom bataljona da to uradiš", pričao je svjedok.

Od svih Nikolićevih naredbi, poslušao je jedino da se sljedećeg jutra sastane sa njim kod škole u Ročeviću.

Međutim, kad je u rano jutro došao na zakazani sastanak zapazio je mrtva tijela, koja su ležala na travi ispred školskog toaleta.

"Bilo je bar desetak leševa", posvjedočio je Aćimović.

Umjesto Nikolića, u školskom dvorištu je zatekao Vujadina Popovića, načelnika bezbjednosti Drinskog korpusa VRS.

"Čim smo se sreli, počeo je galamiti na mene zašto nisam doveo vojnike koji su od mene traženi i prijetio mi da ću odgovarati što nisam izvršio naređenje. Rekao sam da može da radi šta god hoće, ali vod za pogubljenje neću izdvojiti niti ću učestvovati u bilo čemu što ima veze s tim naređenjem."

Tako je svjedok opisao taj susret i dodao da ga je Popović zasuo uvrjedljivim riječima.

"Sunce ti jebem", interpretirao je svjedok Nikolićeve riječi, "da li ti znaš sta se dešavalo sa Srbima u Kravici i ostalim srpskim selima oko Srebrenice?

"Rekao sam da znam, ali da to nema nikakve veze sa ovim što se od mene zahtijeva, i ja, bez obzira šta se desilo, neću učestvovati u tome", završio je svjedok svoju priču kako je prije 11 godina odbio da iz svog bataljona izdvoji vod koji će streljati zarobljene Bošnjake.

Pošto je ovakvim iskazom teško teretio optužene Draga Nikolića i Vujadina Popovića, a indirektno i Ljubišu Bearu, njihovi branioci su u unakrsnom ispitivanju nastojali da po svaku cijenu diskredituju svjedoka. Popovićev branilac Zoran Živanović, na primjer.

"Gospodine Aćimoviću, ja tvrdim da vi iz brigade tada niste dobili nikakav telegram. Takođe tvrdim da vi nikada niste dobili naređenje bilo od dežurnog oficira, bilo putem telegrama, bilo od Vujadina Popovića da odvojite ljude za streljanje" rekao je ovaj advokat.

"Vi sve vrijeme pokušavate da me izbacite iz takta i prosto se igrate riječima. Ali možete tvrditi šta hoćete. Apsolutno me ne zanima šta vi tvrdite", uzvratio je svjedok.

Unakrsno ispitivanje svjedoka tužbe od strane branilaca optuženih nastaviće se posljednjeg dana ove i prvog sljedeće sedmice.