1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Was ist deutsch? - Izložba u Nürnbergu daje neke odgovore

Thomass Senne17. juni 2006

Gotovo da se ni u jednoj drugoj zemlji tako intenzivno ne postavlja pitanje o vlastitom identitetu kao ovdje u Njemačkoj. Brojne debate o integraciji stranaca ili Leit-kulturi su primjeri za to. A, kako je sa onim kada se kaže to je "typisch deutsch", "tipično njemački"?U Germanskom nacionalnom muzeju u gradu Nürnbergu otvorena je izložba o tome "Šta je to što je njemački".Izložba koja će trajati do 3 Oktobra ove godine te koja se koncentriše na posljednjih dvije stotine godina. Pri tom tu nije riječ o hronologiji njemačke istorije već o jednoj više feljtonskoj slici Nijemaca i to od njih samih:Slici, koja se kreće izmedju klišea i realnosti.

https://p.dw.com/p/AVpN

Elvis Presley - "Wooden Heart"

Elvis Presley: Exportschlager made in Germany ?

Kralj "Rock and Roll-a" se može pritiskanjem dugmeta na jednom od izložbenih prostora čuti, kako pjeva njemačku narodnu pjesmu. No, da li je to "typisch deutsch" - nešto što je tipično njemačko?

Šta je uopšte njemačko? To bismo rado da saznamo. Dakle pitajmo nekog, ko bi to morao da zna i ko se već tri godine bavi ovom temom. To je voditelj ove izložbe Matthias Hamann:

"Mi smo došli do rezultata da se ne može dati jedan isključivi odgovor.To njemačko, to je zapravo jedan veliki broj odgovora. A sta je njemačko u pravom smislu te riječi, vjerovatno, da se to pitanje postavi. Već dvije stotine godina postavljaju Nijemci pitanje ko su ustvari oni. I dolaze do različitih odgovora, shodno, naravno, tome s čime se u vezi postavljaju pitanja. Jer ako se na primjer pitanje postavi u domenu kulture, onda je odgovor sasvim različit nego kada je riječ o politici".

Uz veliki broj različitih dokumenata, umjetničkih slika, knjiga, mnogih stvari iz obične svakodnevice te visoke kulture, posjetilac izložbe u Nürnbergu može na neki način sam sebi dati odgovor, šta je to što je za njega njemačko. Izložbeni prostor je podijeljen na pet segmenata koji se bave temama kao što su "Otadžbina", zatim "Čežnja" ili "Vjera".

"Ispred svakog izložbenog prostora smještena je po jedna iritacija, pri čemu je važan pogled spolja. Na primjer kroz takozvanog "Sudiju riječi", ulazi se u izložbeni paviljon koji nosi ime "Duh". I te riječi su njemačke riječi, koje su u upotrebi u inostranstvu kao na primjer "Überdirektor" ili "Grübelsucht", koje se koriste u Engleskoj, ili "Zeitnot", koju upotrebljavaju Rusi. Dakle njemačke riječi koje su u aktualnoj upotrebi. Tako se dobija jedan pogled sa strane. I kada se prohoda kroz te iritacije, čovjek se takoreći nadje, u njemačkom unutarnjem svijetu“.

I onda slijede susreti sa velikanima kao sto su Goethe ili Schiller, ponekad pokazani na profan način, na medenjacima u obliku srca ili na plakatima iz vremena nacional-socijalizma. Eichendorf-ova knjiga "Iz života jedne dangube" se takodjer nalazi tu, kao i Wagnerova partitura "Maistersinger" ("Vrhunski pjevac") ili čuvena slika "Melanholija" od Albrecht-a Dürer-a. Čeznutljiva slika Arnold-a Böcklins-a, "Vila na moru" i slika Heinrich-a Vogeler-a u jugend stilu, tvore kontrast Immendorf-ovom platnu "Cafe Njemačka" ili, Mattheuer-ovoj slici "Korak vijeka". I dok zbirka pjesama "Dječak čudnovatog roga" u jednoj vitrini pronalazi miroljubivu koegzistenciju sa jednim gramofonom, odnosno takozvanim "Snjeguljičinim sarkofagom", nekoliko koraka dalje izloženi su teatar, film i televizija kao nacionalni "moralni digniteti". U kojima se može pronaći original scenarija za film "Limeni doboš" Volkera Schlöndorff-a, izložen skupa sa dobošem kojeg u filmu koristi Oskar Matzerath."

Ni mračne strane njemačke istorije nisu zaboravljene u Nürnberg-u. Tako je u odjelu za arhitekturu postavljena bista Adolfa Hitlera, kao svjesni kamen spoticanja. Na jednostavnim kvadratima izložene su aktualne fotografije koncentracionog logora u Auschwitz-u, koje podsjećaju na holokaust. Da li je to njemačko? Ili su to poznate Luther-ove "Teze"? Izložba nudi puno više pitanja nego što na njih daje odgovora, pri čemu se razaznaje hrabrost prema premošćavanju te osjećaj za fragment. Nije u pitanju nikakvo uredno nabrajanje njemačkog postojanja, već jedno uspjelo traganje za identitetom razapeto izmedju vedrine i ozbiljnosti.