Zašto je naš strah od ebole iracionalan?

Ne morate sada odgovoriti na ovo pitanje: Koliko je 16 puta 37? I koliko je dva puta dva? Prvo pitanje ste vjerojatno bez problema preskočili, na drugo ste sigurno odmah odgovorili. Zašto? Rješenje za "dva puta dva" ste imali spremno. No prvi zadatak je kompleksan da biste se svjesno morali odlučiti da ga rješavate.

"Ljudi su rado lijeni kada je riječ o razmišljanju i žele da sve automatski funkcionira", kaže Eva Lermer, psihologinja na Univerzitetu Ludwig Maximilian. "I kada smo konfrontirani sa problemom i sa kompleksnim događajem onda moramo odmah razmišljati, moramo se prebaciti sa intuitivnog na racionalni sistem i naprezati se. To nam se ne sviđa."

Ova ljudska ljenost ima utjecaj na to kako procjenjujemo rizike. Jer intuitivno, odnosno osjećajno mi ili precjenjujemo ili potcjenjujemo opasnost. Pri tome se ne suočavamo sa informacijama koje nam omogućavaju racionalno prosuđivanje. Tako se može objasniti i strah od ebole, koji prema ispitivanjima javnog mnijenja, ima šest od deset Nijemaca. Pri tome u Njemačkoj do sada nije zaražena ni jedna osoba.

"Ako bismo o tome razmišljali racionalno, onda bismo došli do toga da je rizik zaraze u Njemačkoj trenutno veoma mali", kaže Lermer koji se bavi istraživanjem procjena rizika. "No mi rado ostajemo u našem intuitivnom sistemu i tako nastaje greška."

Smrtonosna gripa

No zašto upravo kada je riječ o eboli pravimo grešku kojom precjenjujemo opasnost od zaraze izvan tri najpogođenije zemlje Siera Leonea, Gvineje i Liberije? Ortwin Renn je profesor sociologije na Univerzitetu u Stutgartu. Njegova tema je "paradoks rizika". "Mi vrlo brzo precjenjujemo bolesti čija je smrtnost veoma velika u odnosu na postotak izlječenja", kaže Renn. "Godišnje zbog posljedica normalne gripe u Njemačkoj umire oko 10 000 do 12 000 ljudi. No to je samo 0,05 oboljelih. Većina zna da će od toga ozdraviti."

I zbog toga se i manje brinu kada je riječ o zarazi. No nasuprot tome kada je riječ o eboli smrtnost iznosi 70 procenata. To je ono üto izaziva strah. No ukoliko bismo manje slijedili osjećaje, dakle aktivirali naš "racionalni sistem" i više vodili računa o činjenicama, onda bismo više vodili računa o činjenicama koje su zaista bitne: Dvije od tri prerane smrti otpadaju, prema Rennu, na stvarne ubojice, a to su pušenje, previše alkohola, neuravnotežena ishrana i nedostatak kretanja.

Greška u sistemu

Drugi razlog zbog kojeg dolazi do precjenjivanja rizika od zaraze virusom ebole su mediji. Skoro da nema ni jedne emisije vijesti koja ne počinje tom temom. "Bez obzira koliko je dobro izvještavanje: što se više o tome izvještava, to je veća procjena da sami možemo biti time pogođeni." Paradoks u tome je sljedeći: Čak i izvještaj o tome da je zaraza izvan Afrike veoma nevjerojatna povećava strah od ebole kod većine ljudi.

Ova greška ima sistem: Mediji izvještavaju o nepredvidivom, o onome što predstavlja rijetkost, ne o onome što se stalno događa. I pri tome doprinose kod brojnih ljudi pogrešnim procjenama o rizicima i opasnostima. Kada je riječ o izvještavanju o eboli tu još osim problema kvaniteta postoji i problem nedostatka kvaliteta.

Između Mogadišua i Monrovija je više od 6000 kilometara zračne linije. Glavni grad Somalije, koji se nalazi na obalama Indijskog okeana, prije svega ima problema sa islamskim terorom. Glavni grad Liberije, koji se nalazi na obalama Atlantskog okeana, ima problema sa ebolom. Unatoč tome kada je početkom septembra jedan Somalijac morao povratiti na glavnom kolodvoru u Muenchenu medijsku mašineriju nije bilo moguće zaustaviti. Desetine reportera su požurili na kolodvor, govorilo se o velikoj policijskoj akciji, o karantenu i o posebnoj akciji. No sumnja na ebolu se vrlo brzo raspršila.

U pojedinim američkim medijima je ebola pak više od virusa, ona je opaka, sposobna za promjene i brutalna kao teroristička grupa. Poređenja ove vrste počeo je početkom oktobra upravo CNN, samozvani "most trusted name in news". "Is ebola the ISIS of biological agents?" (Da li je ebola biološki agent ISIS-a?) - pitala je voditeljica CNN-a Ashleigh Banfield. Logički zaključak ovog pitanja bi bio da se protiv ovog virusa mora boriti kao protiv terorističke grupe "Islamska država", slanjem vojske u inozemstvo i visokim ogradama na vlastitim granicama.

Ubojiti virus na brodu

Miles O'Brien, reporter zadužen za nauku na javnom američkom servisu PBS smatra da je ovakva vrsta izvještavanja neodgovorna. On je svoju kritiku mogao izraziti direktno na CNN-u. On je rekao da bi njegove kolege morale obavljati svoj zadatak i izvještavati razumnije. "Nažalost postoji velika konkurencija na medijskom tržištu i neki misle da će s tim pretjeranima prijetnjama dobiti pažnju. Sramim se zbog tih kolega."

Ebola na brodu? To zvuči skoro toliko prijeteće kao naziv holivudskog filma "Snakes on a plane". Svaka promjena kursa tog broda, na kojem je bila medicinska sestra za koju se sumnjalo da je oboljela od ebole, bila je vrijedna vijesti. O tome se izvještavalo neprekidno sve dok laboratorijska proba nije pokazala da medicinska sestra nije inficirana.

Mir i opuštenost

Strah se tako širi brže nego sam virus, kaže Alexander Kekule, virolog na Univerzitetu Martin-Luther Halle-Wittenberg. On je jedan od ljudi, koji se trude dati zadovoljavajući odgovor na pitanje koliko je 16 puta 37. On za ZDF kaže da je sasvim moguće da i u Njemačkoj dođe do pojedinačnih slučajeva zaraze. Ali: "Mi ne poznajemo ni jedan slučaj u kojem je u podzemnoj željeznici ili na sličnom mjestu došlo do prenošenja ebole", kaže Kekule.

Do sada su se sva prenošenja ebole dogodila preko neposrednog tjelesnog kontakta, primjerice između ljekara i pacijanta. "Rizik da će doći do širenja kao u slučaju gripe kod ebole ne postoji", kaže Kekule. Stoga vjerojatnoća da se bilo gdje u Njemačkom zarazimo ebolom je ravna nuli. Zbog toga je njegova preporuka sljedeća: više mira i opuštenosti.