Zašto je važan istok Ukrajine?

„Donjecki basen je srce Ukrajine“, može da se pročita na periferiji Donjecka u istočnoj Ukrajini. Iz ekonomske perspektive to je sigurno opravdano: ugljenokop, koji se prostire sve do ruske teritorije, četvrti je po veličini u Evropi. Rezerve uglja su procijenjene na oko 10 milijardi tona. Oblast oko grada Donjecka čini samo pet odsto teritorije Ukrajine, tu živi deset odsto stanovništva – ali se stvara 20 odsto bruto domaćeg proizvoda i oko četvrtine izvoza Ukrajine. U ostatku zemlje dominira poljoprivreda.

Ugalj iz Donbasa nije konkurentan

Nemiri u istočnim dijelovima Ukrajine su to, po površini beznačajno, područje odjednom smjestili u žižu svjetske pažnje. Ako je vjerovati guverneru regiona Donjeck Serhiju Taruti, ovaj region nema ni ekonomskog značaja: nekada se govorilo da Ukrajina hrani cio Sovjetski Savez. Danas se slično kaže da Donjecki basen hrani Ukrajinu. „Ali, ako pogledamo statistike, možemo vidjeti da je Donbas subvencionisana oblast.“ Evald Bolke, direktor Centra Bertold Beic u Berlinu, slaže se guvernerom, kada je riječ o ugljenokopu Donjeckog basena. „Od osamdesetih je neprofitabilan, skup i vještački se održava u životu samo iz socijalnih razloga.“

Ipak, postoji opravdana zabrinutost da bi Rusija mogla da ima za cilj da anektira istočnu Ukrajinu, kao Krim. Za razliku od Krimskog poluostrva, ovdje velika većina ljudi ne osjeća pripadnost Rusiji – i samo oko četvrtine su etnički Rusi. „U suštini, to je veoma mješovito stanovništvo“, kaže Bolke. „I do početka ove godine jedva da je neko razmišljao o tome, da se orijentiše prema Rusiji. Sada, međutim, Kijev i Moskva vode pravi propagandni rat. Ljudima je teško da dođu do nepristrastnih informacija, mnogi su upućeni na glasine i sve više sumnjaju u centralne vlasti Kijeva.“

Mit o zemlji Kozaka

Ali, zašto je uopšte Moskva zainteresovana za istočnu Ukrajinu, imajći u vidu ovo nejasno raspoloženje? Čisto ekonomski, aneksija baš i nije isplativa. „Rusija bi trebalo da bude srećna što ne mora ona umjesto Ukrajine da subvencioniše region“, kaže Bolke. Mnogo važnije od pragmatične koristi je nešto sasvim drugo: u Moskvi je ponovo oživjela želja da se uspostavi ruska imperija. Donjecki basen, nekada centar sovjetske teške industrije, ima pri tom simboličnu ulogu: „To su drevne kozačke oblasti koje su vijekovima bile agrarne i koje su industrijalizovane tek pod Staljinom.“

Ipak, ima i opipljivih razloga: brojne firme u istočnoj Ukrajini izvoze važne sirovine i proizvode u Rusiju – naročito za rusku svemirsku i odbrambenu industriju. Zbog toga je vijest, koja na Zapadu nije imala velikog odjeka, zapravo bila veoma eksplozivna: krajem marta, prelazna vlada u Kijevu je saopštila da će prekinuti vojnu saradnju sa Rusijom! Zamjenik ruskog premijera Dmitrij Rogozin odmah je reagovao: Rusija mora postati mnogo nezavisnija od spoljne tehnologije i zaliha.

Ali, to možda neće biti tako lako: dvanaest vrsta ruskih interkontinentalnih balističkih raketa se proizvodi u istočnom ukrajinskom Dnjepropetrovsku, uključujući rezervne dijelove i održavanje. U Donjeckom basenu se proizvodi specijalni čelik za ruske tenkove, a većina ruskih borbenih helikoptera leti sa motorima iz Saporišja.

Ko zavisi od koga?

Mnogo više, međutim, istočno-ukrajinske firme zavise od potražnje iz Rusije jer su proizvodi – sistemi i oprema – specijalno napravljeni za rusko tržište, i ne mogu da se tako lako prodaju na drugim tržištima. Čak i ako dijelovi industrije zavise od subvencija, izvoz iz istočne Ukrajine je važan izvor prihoda za Kijev, tim prije što je zemlja na rubu bankrota. „Ako se tamo razvije separatistički pokret, Kijev će na tržištima kapitala totalno propasti, zbog prevelikog rizika“, kaže ekspert za Ukrajinu Evald Bolke.

On međutim ne vjeruje u ideju da se istočnoj Ukrajini odobri veća autonomija, da bi se taj dio zemlje smirio. U trenutnoj nestabilnoj situaciji Ukrajina može da opstane samo uz jaku centralnu vladu. „Bilo koja vrsta federalizacije bi pocijepala zemlju – u ekstremnom slučaju cijela Ukrajina bi mogla da se raspadne.“

Autori: Žanet Zajfert / Dijana Roščić
Odgovorni urednik: Svetozar Savić