Zašto nema grčkog maslinovog ulja u njemačkim supermarketima?

Sa otprilike 70 procenata ukupne potrošnje, italijansko maslinovo ulje ima neupitnu prevlast nad njemačkim tržištem. Špansko i grčko maslinovo ulje čine ukupno samo 10 procenata tržišta. Ali prema Johannesu Eisenbachu, kordinatoru mreže otprilike 1.000 malih i srednje velikih organskih farmi u Grčkoj i Kipru, ove brojke ne govore dovoljno o kvalitetu grčkog maslinovog ulja.

On je na sastanku sa njemačkom Hanns Seidel fondacijom na grčkom ostrvu Lezbos rekao da se italijansko ulje mora miješati sa grčkim da bi se proizveo kvalitet i ukus koji njemački supermarketi zahtjevaju. Ova mješavina je bagatelna za italijanske trgovce koji mogu kupiti grčko ulje za samo 1.70 eura po litru, prije nego što je prodaju po mnogo višoj cjeni.

No, kaže Eisenbach, ovaj dogovor nije sjajan za grčke farmere i on ima prijedlog kako poboljšati situaciju: “Grčkim proizvođačima i kooperantima ne bi bilo dozvoljeno da ulje prodaju italijanskim kupcima u periodu od četiri godine. Na ovaj način, Grčka bi bila u mogućnosti da raspolaže sa onih 20 procenata grčkog ulja koje je trenutno u italijanskom ulju. “

Eisenbach spremno priznaje da je takakv prijedlog radikalan. Mnogo realističniji, kaže on, bio bi mnogo teži put - da grčki proizvođači samo nađu put u njemačko tržište. Ovdje oni mogu naučiti od italijanskih distributera koji su izgradili povjerenje sa njemačkim supermarketima nakon decenija garantovanih isporuka, fiksiranih cjena i dogovorenog kvaliteta.

Potreba za promjenom

Grčko maslinovo ulje radi sa ekonomskim hendikepom. U Grčkoj, maslinovo drveće se tradicionalno gaji na strmim obroncima, tako da se brze i efikasne mašine ne mogu koristiti za branje i žetvu. Povrh svega, veće udaljenost između Grčke i Njemačke znači da transport takođe košta više.

I postoji još jedan problem. Kako Konstantin Protoulis, vlasnik kompanije za pakovanje maslinovog ulja na Lezbosu kaže: „U prošlih trideset godina, proizvođači su se pomirili da zarađuju za život od države i EU subvencija. To se mora promijeniti, kaže Protoulis. „ Proizvođači maslinovog ulja moraju da se vrate u svoje plantaže maslina i da ih uzgajaju pod vodstvom i savjetima poljoprivrednih eksperata.“

Sa takvim vodstvom, kvalitet grčkog ulja bi se još više mogao povisiti. Protoulis kaže da je on potpisao ugovor sa stotinama uzgajivača koji su se obavezali da će prisustvovati seminarima i da će raditi da zadovolje specifične uslove proizvodnje i standarde kvaliteta, te da neće koristiti pesticide. On je već uspio da uđe na njemačko tržište zajedno sa njemačkim distributerom Bastienom Jordanom.

Mogućnosti na njemačkom tržištu

Porodica Jordan proizvodi maslinovo ulje u Grčkoj preko 20 godina, i prodaju ga restoranima. Oni još uvijek nisu pokušali da ga prodaju supermakretima. Jedan od razloga je to što ga ne proizvode dovoljno - no oni bi imali šansu ukoliko bi se mnogo proizvođača u Grčkoj povezalo i garantovalo isporuku uz zadate kvalitet-kvanititet standarde.

Ono što je još važno, Jordan vjeruje, je stav koji se usvoji prema potrošaču. Dio tog stava je, on kaže, iskrenost. „Mi ne prodajemo samo ekstra djevičansko maslinovo ulje, koje je najboljeg kvaliteta“, kaže on, „ Mi takođe prodajemo dejvičansko ulje, što je poprilično razumno. Ali bitna stvar je da ga mi prodajemo kao djevičansko ulje.“

Skoro svo ulje koje se prodaje na njemačkom tržištu se prodaje kao ekstra djevičansko, kaže on, iako svo ulje nije baš djevičansko: „Ovo je prevara, koja se može ispraviti iskrenošću.“

To znači da se javnost mora obrazovati tako da može da prati put masline od proizvođača do potrošača i za to je potrebno vrijeme. Distribucija i logistika se moraju graditi i marketing mora da bude transparentan.

Jordan je uvjeren da, ako bi Grci pošli ovim teškim i zahtjevnim putem, oni bi imali dobru šansu za uspjeh. Uostalom, prosječan potrošač u Njemačkoj konzumira samo 0.85 litra maslinovog ulja godišnje, što znači da postoji mnogo prostora za rast i širenje.

Autori: Panagiotis Kouparanis / Gorana Sekulić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić