Zabranjena ljubav među braćom i sestrama

Kada se zaljube dvoje ljudi koje se ne bi smjelo zaljubiti jedno u drugo, to onda nije samo tema za roman ili neku sapunicu: u pravom životu to može dovesti do prave tragedije. Recimo kada brat i sestra ili polubrat i polusestra otkriju da ih veže više od čisto bratsko-sestrinske ljubavi. Može li ljubav biti grješna? Njemačko zakonodavstvo daje jasan odgovor: da, može. Članak 173 kaznenog zakona je jasan: prema njegovoj odredbi "će se kazniti braća i sestre koji međusobno imaju spolni odnos".

Kao glavni razlog za takav stav navodi se zaštita obitelji. No u stvarnosti taj zakon često vodi upravo do toga da se obitelji razbijaju. Veliku pažnju u Njemačkoj je prije nekoliko godina izazvao slučaj Patricka S. i Susan K. (na naslovnoj fotografiji članka). Njih dvoje su brat i sestra koji zajedno imaju četvoro djece, od kojih su dvoje s poremećajima. Tri godine je Patrick S. proveo u zatvoru zbog spolnog odnosa sa svojom sestrom.

Samoodređenje naspram morala

Ljubav i spolni odnos između braće i sestara je jak društveni tabu. Kada je riječ o incestu u osnovi se postavlja pitanje što ima veću težinu: pravo na seksualno samoodređenje ili dobrobit budućeg djeteta koje se izlaže znatno većem riziku rođenja s psihičkim ili fizičkim poremećajima odnosno s nasljednim bolestima? Uz to ne treba zanemariti i moguću stigmatizaciju te djece kao "incestnog djeteta".

Sada je Njemački etički savjet taj tabu doveo u pitanje. To je nezavisno savjetodavno tijelo u čijem radu sudjeluju stručnjaci različitih profila s ciljem "razjašnjavanja etičkih, društvenih, prirodoznanstvenih, medicinskih i pravnih pitanja" koja imaju značajan utjecaj na pojedinca i na čitavo društvo, a koja se nameću u kontekstu napretka znanosti. Prije svega se Savjet bavi etičkim problemima koji imaju veze s razvojem medicine i genetike. Na 80 stranica zasebnog očitovanja o temi incesta stručnjaci se između ostalog zalažu i za to da dobrovoljni spolni odnos između braće i sestara starijih od 18 godina više ne bude tretiran kao kazneno djelo. Država, naglašavaju članovi Etičkog savjeta, ne bi smjela kriminalizirati spolni odnos između braće i sestara a "kazneno pravo nije odgovarajuće sredstvo za zaštitu i očuvanje društvenih tabua."

Komentar: Tabu i kazna

Ukidanje zabrane incesta tema je koja uzburkava duhove i izaziva burne rasprave. U vrijeme zakonske regulacije homoseksualnih brakova i stalno novih postignuća na polju humane genetike za jedne je to korak koji je već odavno trebalo učiniti, dok ga drugi odlučno odbacuju i označavaju kao "slom jednog od stupova civilizacije". Urednica Deutsche Wellea Dagmar Engel je uvjerena kako njemačko ministarstvo pravosuđa neće mijenjati postojeću zakonsku odredbu. Po njenom mišljenju to je doduše razumljivo - ali usprkos tome pogrešno. U svom komentaru ona piše:

Napravite mali test među svojim prijateljima i rodbinom: intuitivno će većina odbiti ukidanje zakonske zabrane incesta. Taj tabu je vrlo jak. Nastao je u davna vremena, na osnovu iskustva, dio je tradicije i religije. Postoji doduše ne u svim, ali u većini kultura na svijetu. No u mnogim zemljama dobrovoljni spolni odnos između braće i sestara nije kazneno djelo. I na tom su popisu tako različite zemlje poput Francuske, Rusije, Turske, Japana, Argentine, Obale Bjelokosti ili Nizozemske. Obrazloženje je u osnovi isto: tu nema žrtve.

Eugenika nije razlog za zabranu

Ali, povikati će mnogi, postoje potencijalne žrtve! Rizik da će djeca koja potječu iz takvih veza biti psihički ili fizički hendikepirana je natprosječno velik. Načelno gledano, to je točno, ali to isto važi za neku drugu djecu roditelja koji boluju od nekih nasljednih bolesti. Ili za djecu alkoholičara. Ili za djecu čije su majke starije od četrdeset godina. Znači: svima njima zabraniti spolni odnos!

Pri tome eugenika - dakle nauka o primjeni i poticanju pozitivnih nasljednih svojstava kod ljudi u koncipiranju zdravstvene politike - uopće ne čini temelj sadašnjih zakonskih odredbi. Čak ni kada je jedan (ili oboje partnera) incestuoznog odnosa sterilan, njihov spolni odnos ostaje kazneno djelo. Za razliku od toga sve druge oblike dobrovoljnog seksualnog odnosa punoljetnih osoba zakon ne zabranjuje.

Tabu neće nestati

No usprkos tome ostaje dojam kako bi ovakva zakonska reforma bio pogrešan korak. Zar to ne bi značilo vrijeđanje morala? Ili bi čak dovelo do razaranja obitelji? U toj dvojbi pomaže pogled u druge zemlje ili znanost: Ukidanjem kažnjivosti ne dolazi do nestanka samog tabua. Westermarckov efekt, nazvan po finskom antropologu Edwardu Westermarcku, sprječava masovno međusobno zaljubljivanje braće i sestara: tko se od malena poznaje, međusobno se seksualno ne privlači.

Zbog toga i ima tako mali broj slučajeva na koje se odnosi taj dio njemačkog zakonodavstva. Incest među braćom i sestrama - a samo o njemu je u čitavoj raspravi riječ - je prema svim raspoloživim podacima u zapadnim društvima vrlo rijetka pojava, naglašava Etički savjet. No taj mali broj ljudi ima jednako tako pravo na seksualno samoopredjeljenje kao i na pokušaj da pronađu svoj put do sreće. Zbog toga tu zakonsku odredbu treba maknuti. Tabu će to preživjeti!