Zaista jedini put?

Radnička kurdistanska partija bori se skoro 24 godine za stvaranje nezavisne kurdske države na turskoj teritoriji. U napadima PKK kao i protunapadima, život je do sada izgubilo blizu 40 000 ljudi. Stotine hiljada su povrijeđene, milioni su se našli u izbjeglištvu. Enormni troškovi vojnih borbi protiv kurdskog separatizma iznose dvije milijarde dolara. Desetljećima neriješeno kurdsko pitanje ne opterećuje samo unutarpolitičke odnose u Turskoj. Ovo pitanje opterećuje također odnose Turske sa njenim vojnim saveznicima, kao i sa EU u kojoj Turska traži članstvo od 1987. godine – dakle, jedva tri godine nakon početka borbi PKK. Ipak Turska se ovaj put neće dati zbuniti kritikama i protestima i popustiti na svom putu.

Na unutarpolitičkom planu religiozno-konzervativna Vlada Redžepa Taiba Erdogana nema alternative nego da odobri vojnu akciju u sjevernom Iraku. Prilikom svake sahrane vojnika koji su poginulu u napadima PKK-a predstavnici Vlade bili su izloženi oštrim verbalnim i ponekad očevidnim napadima. Zbog toga također vojska ne treba strahovati od kritika iz vlastitog naroda.

Trajanje akcije ne ovisi od Ankare

SAD su do sada htjele spriječiti masivnu invaziju Turske, a time i sjevernoirački kurdski region, koji je, u poređenju sa drugim regionima u Iraku donekle imao stabilne prilike. Zbog toga su SAD Turskoj stavile na raspolaganje informacije svoje tajne službe o položajima PKK-a i time omogućile noćna bombardiranja. Činjenicu da su turske kopnene trupe sada ipak prešle tursko-iračku granicu, SAD prihvataju kao „ograničenu akciju“.

Generalštab u Ankari garantira da će se turske trupe nakon uništavanja baze PKK ponovo povući iz Sjevernog Iraka. „Ostanak na duže vrijeme nije planiran,“ – saopćeno je u turskom glavnom gradu. Ipak koliko će operacija trajati ovisi dobrim dijelom i o garancijama kurdskih vođa sa sjevera Iraka da organizaciji PKK neće ponovo dozvoliti prostor za širenje aktivnosti. Jer bez znanja sjevernoiračkih Kurda ne bi se hiljade aktivista PKK-a moglo skrivati u tom regionu i planirati i izvoditi napade na Tursku. Zbog toga ostaje da se nadamo da će ova operacija biti završena u najskorije vrijeme i da neće još više štete nanijeti ionako narušenim odnosima između Turske i EU.

Prestati sa pokušajem asimilacije Kurda

No, u Turskoj Europska Unija nije ni približno tema kojom bi se mogao podržati pledoaje za suzdržanost u djelovanju protiv neprijatelja. Odgovorni za to su između ostalog i oni Europljani koji Turskoj uporno sprečavaju daljnje približavanje europskim vrijednostima i normama. Nažalost većina Turaka danas više ne osjeća obavezu da se pridržava europskih smjernica. No, turski političari jednako kao i vojni zapovjednici treba li bi osjećati obavezu da Kurde više ne prisiljavaju na asimilaciju, već da im omoguće nastavak njegovanja vlastite kulture i jezike.