Zajedno za bolji suživot

Elias Chacour je palestinac i državljanin Izraela. Već godinu dana je nadbiskup 70.000 grčko-katoličkih hrišćana na sjeveru Izraela u području oko Haife, Nazareta i Galilee. Veliki dio hrišćana u Izraelu su palestinci, oko dva procenta od ukupnog broja stanovništva.

«Prije šest godina smo ustanovili da su hrišćani koji se sistematski iseljavaju intelektualci. Radi se o časnim ljudima i tada sam rekao da je nabolji put za spriječavanje tih ljudi da odu u emigraciju, osnivanje arapsko-hrišćanskog univerziteta u Izraelu».

Danas na ovom Univerzitetu zajedno studira 4.500 hrišćana, jevreja i muslimana. Na Univerzitetu se govori arapski i hebrejski jezik ,a nastava se održava na engleskom. «Studenti kao i širom svijeta žive zajedno i ne razgovaraju samo o vremenu, nego i o vlastitim branšama i religiji», kaže Chasour i nastavlja:

« Ono što je važno su dnevni kontakti koje imamo sa jevrejima, muslimanima i hrišćanima. U Galiji skoro da nema arapskog vjenčanja na kojem nema jevreja. Nema sahrane a da se u vjerskom objektu zajedno ne nađu muslimani, jevreji i hrišćani».

Međutim, situacija za palestince hrišćane nije tako jednostavna. Palestinci muslimani ih često ne priznaju. Za Izrael kao državu, oni su obični palestinci i većinom građani drugog reda. Tako se iseljavanje nastavlja, ne samo od posljednjeg izarelskog rata sa Hezbolahom.

«U Galii smo osjetili svaki dan rata. Mete «Kaćuša» su bile naše kuće i naše crkve. Diskriminirajuće je to što su naša hrišćanska sela uzimana kao živi štit za armiju. Deset ljudi iz moje biskupije je poginulo. Mnogo kuća je srušeno».

Biskup Chacour i dalje smatra da mir između stanovništa u Izraelu nije samo moguć, već je i jedini put. Pozicija palestinskih hrišćana između dva tabora se ne može drugačije posmatrati nego most između hrišćana, muslimana i jevreja.

«Uopšte namam problema zajedno živjeti sa muslimanima ili jevrejima. Ono čega se bojim nije islamizam nego fundamentalizam bez obzira dali se radilo o muslimanskom, hrišćanskom ili jevrejskom. To je ista ideologija. Ista odlučnost da se unište ostali».

Sam Chocour je nekoliko puta odlikovan za svoj rad na pomirenju. 2001 godine je u Izraelu izabran kao osoba godine, a tri puta je bio predlagan za Nobelovu nagradu za mir. On se bori za prava svog naroda ali i za dobar suživot različitih religija i grupa u Izraelu. Za jedno se, kako kaže, ne mora boriti: za tijesne veze sa hrišćanima.

«Imako veoma dobre odnose sa rimokatolicima, Maronitima, Pravoslavcima, Anglikancima. Razlike vidimo kao nešto lijepo, kao mozaik. Često se molimo zajedno. U svim prilikama smo zajedno, kod svakog slavlja. Kada smo zajedno, više ne moramo napominjati ko je pravoslavac a ko rimokatolik. Obostrano se priznajemo i poštujemo zajedno sa našim razlikama i zajedno radimo za zajedničku budućnost».