Zakazali svuda, po svim linijama – U povodom istrage koja je provedena u vezi sa ratom u Libanu

Ono što je istražna komisija pod vodjstvom bivšeg vrhovnog sudca Winograda objavila u svom predizvještaju u ponedjeljak 30. Aprila, a odnosi se na pozadinu, zatim greške i propuste tokom rata u Libanu, to nije donijelo nikakvo posebno uzbudjenje. Jer kritika na okolnosti pod kojima je počeo rat te ponajviše na njegov tok i rezultat u Izraelu su prisutni već duže vremena: Rat naime nije postigao ni jedan očekujući cilj - niti su oteti izraelski vojnici oslobodjeni, niti je Hisbolah skinut sa vlasti kao što ni sjeverni Izrael nije dobio više sigurnosti.

Prije se desilo nešto što je suprotno od svega toga. Tadašnji šef generalštaba je morao podnijeti ostavku a javnost je sve rigoroznije zahtijevala čak i Olmertovu glavu te ostavku njegovog ministra odbrane Amira Pereza. Obojica ovih političara, Olmert kao šef konzervativne partije "Kadima" i Perez kao vodja socijaldemokratske radnicke partije su prilikom sastavljanja vlade tretirani kao civili dakle bez bilo kakve vojne pozadine.

I upravo ta činjenica je mogla biti kobna za obojicu: Jer oba ova civila – tako barem smatra istražna komisija - su bila pod pritiskom šefa generalštaba. Oni nisu postavljali nikakva pitanja i nisu tražili alternativu. Ukratko: oni su u potpunosti zakazali.

Pri tom je za sada otvoreno da li će Olmert i Perez morati da povuku političke konsekvence. Olmert pokušava da se prikrije iza svog kabineta koji je donosio zajedničke odluke. Prema njegovim riječima on sam nije donosio odluke već su svi sudjelovali u tome. Medju njima posebno ministar odbrane Perez. Tokom provedene istrage je naglašeno da on o vojnim pitanjima nema pojma. Perezu se takodjer stavlja na teret da je napravio grube greške te da je preuzeo resor za koji ne posjeduje odgovarajuće kompetencije.

To su optužbe koje bi mogle biti zanimljive i za druge zemlje. Ali isto tako i za vojne "eksperte" Izraela: Ehuda Baraka i Ariela Scharona, dakle Olmertove prethodnike koji su više bili vojnici nego političari. Njima se predbacuje da nisu iskoristili vrijeme nakon izraelskog povlačenja iz Libana 2000. godine te da s tim u vezi nisu obavili nikakve pripreme za moguće incidente. Godinu dana nakon rata u Libanu nezadovoljstvo u Izraelu je sada možda postalo još i veće.