Zaposlenost ne znači i zadovoljstvo

“Ja zarađujem premalo”, “Ja nemam šanse za napredovanje u poslu”, “Klima na poslu je loša.” – tako glase neki od odgovora ispitanika, koji vode ka konačnom rezultatu: situacija je porazna, gotovo nitko sa svojim poslom nije zadovoljan. Šef sindikata, Michael Somme, navodi da je radna svakodnevnica opterećena stresom, fizičkim naporima i emocionalnom opterećenošću:

“To ukazuje da postoje veliki manjkovi, i velike mogućnosti da se stanje poboljša. Glavni problemi su loše perspektive za napredovanje u poslu, nesigurna budućnost i nedovoljna zarada.”

Samo 37 % ispitanika navodi da sa svojom plaćom mogu dobro živjeti, dok je za polovicu anketiranih plaća jedbva dovoljna ili nedovoljna. A upravo se zaposleni sa manjim plaćama tuže i na nemogućnost napredovanja u poslu. Frank Bsirske, šef sindikata Ver.di kaže da su ljudi vrlo frustrirani:

“Danas je uobičajeno da ljudi rade 42 sata u sedmici, a često i noći ili vikendom. Svaki drugi zaposleni buni se na bolove u leđima ili u vratu. A svaki treći ima glavobolje, odnosno pati od nervoze i premora.”

Studija pokazuje da raste i broj zaposlenih koji nemaju povjerenje u svoje šefove:

“Kada se vodstvo prema podređenima ne odnosi sa poštovanjem, to se negativno odražava na zadovoljstvo ljudi, na njihovo zdravlje i sposobnost identifikacije sa firmom i na mogućnost razvoja njihovih potencijala."

Što se tiče penzije, svaki drugi zaposleni računa na prijevremeni odlazak. Istovremeno studija pokazuje: što su bolji uvjeti rada, to je veća i spremnost zaposlenih da rade do zakonski propisane granice od 67 godina.