Zasijedanje IAEO - kakav stav prema Iranu?

Šef Međunarodne agencije IAEO, Mohammed el Baradei, ponovo je na otvaranju zasijedanja kritizirao Iran zbot toga što nije izvršio nalog Vijeća sigfurnosti UN da obustavi proces obogaćivanja urana:

„ Ja se još uvijek nadam da će tokom budućih razgovora Irana sa evropskim i drugim partnerima biti stvoreni uvjeti za pregovore kako bi se pronašlo cjelovito rješenje problema. To rješenje bi s jedne strane trebalo otkloniti sumnje međunarodne zajednice u miroljubivi karakter iranskog programa, ali istovremeno ono bi trebalo uvažiti i iranske privredne i siguronosne interese.“

Iran je, međutim, pokazao malo volje da odgovori zahtijevima IAEO i Vijeća sigurnosti UN:

„Stručnjaci su jedinstveni u stavu da će u budućnosti atomska energija imati glavnu ulogu u opskrbi energijom“

…..izjavio je predstavnik Teherana pri IAEO, Reza Aghazadeh, i nastavio:

„Industrijske zemlje zbog toga nemaju pravo da zemljama u razvoju uskrate mogućnost da sami proizvode gorivi materijal za atomske elektrane. Industrijske zemlje žele tu stvoriti monopol. Zahtijev za okončanjem procesa obogaćivanja urana nema legalnu osnovu.“

U ime EU je predstavnik Finske ponovio zahtijev na adresu teherana za obustavljanjem obogaćivanja urana. Istovremeno se argumenti Teherana uvažavaju. Naravno da svaka zemlja ima pravo na korištenje atomske energije za proizvodnju struje. To je priznao čak i američki predsjednik George Bush u svom pismu bečkoj konferenciji. Američki predstavnik Sam Bodman je izjavio da i SAD smatraju kako će atomske elektrane biti u budućnosti glavni izvor energije. Problem je samo u proizvodnji materijala koji se može koristiti i za izradu atomskih bombi.

Kako bi se to spriječilo, SAD su zajedno sa Rusijom, Francuskom, Velikom Britanijom i Njemačkom izradile naovi prijedlog. Radi se o osnivanju neke vrste Banke za atomske goruće elemente, koji bi se proizvodili pod međunarodnom kontrolom, i koji bi bili stavljani na raspolaganje zemljama poput Irana. Dabi to u nekoj skoroj budućnosti značilo da će se i atomske velesile, poput SAD ili Rusije, odreći vlastite nacionalne proizvodnje obogaćenog urana, kao što to sada zahtijevaju od Irana – zasada o tome nema ni govora.