Zasijedanje NATO-saveza u Istambulu

"Americka civilna uprava u Iraku je 28. Juna raspustena. Time se okoncava okupacija. Iracka prelazna vlada dobija puni suverenitet. Mi pozdravljamo cinjenicu da sada Irak ispunjava sve pravne usllovekako bi postao clan zajednice slobodnih nacija svijeta. Potipi: Paul Bremer, bivsi civilni upravitelj".....ovim rijecima je americki sluzbenik Paul Bremer objavio iznenadjujucu vijest o prijevremenom prenosu vlasti na privremenu vladu u Iraku. Time je okoncana faza americko-britanske okupacije zemlje, i barem sluzbeno, pocinju pripreme za sljedeci vazan korak: odrzavanje slbodnih izbora do kraja januara sljedece godine. Time se iz prvog plana povlace americke snage, koje medjutim i dalje ostaju u zemlji, i glavnu ulogu – barem naizgled – preuzimaju Iracani. Oni, medjutim, ocekuju da ce im u savladavanju velikih problema pomoci i vise no dosada UN.

Istovremeno sa prenosom ogranicene suverenosti u Iraku na privremenu vladu, u Istambulu zasijedaju sefovi drzava i vlada zemalja clanica NATO-saveza. Jedna od centralnih tema je i pomoc alijanse novim vlastima u Iraku. Zasijedanju u Istambulu prisustvuje i iracki ministar vanjskih poslova, Hoschja Sebari, koji je na okupljene drzavnike apelirao:

"Mi se obracamo svim clanicama NATO-saveza, i molimo da se ozbiljnije pozabave Irakom. To nije samo lokalni problem. Situacija u Iraku odrazava se na stanje u citavoj regiji, i cak na citavoj medjunarodnoj razini.".....upozorio je Sebari.

Sefovi drzava i vlada NATO-a potom su pozitivno odgovorili na zahtijev iz bagdada da im se pomogne pri izobrazbi pripadnika snaga sigurnosti, ali jos nije jasno da li bi se to trebalo odvijati unutar Iraka ili izvan njega.

Malo prije pocetka konferencije njemacki kancelar Gerhard Schröder, mislöeci na SAD i veliku Britaniju, rekao je kako nije dovoljno pobjediti u rat, vec je potrebno pojedjuiivati i u miru:

"Njemacka je uvijek naglasavala da je suzdrzana. Mi ne smatramo da bi intervencija NATO-saveza u Iraku doprinijela povecanju sigurnosti u zemlji. Njemacka se nece suprotstavljati ideji da NATO stavi na raspolaganje svoje kapacitete za obuku, ali mi necemo slati vojnike u Irak.".....ustvrdio je Schröder.

Washington se u pocetku nadao da ce NATO poslati vlastite trupe u Irak, ali je odustao od tog zahtijeva nakon sto je postalo jasno da Njemacka i Francuska nece u tome sudjelovati. Za SAD je to razocaravajuca cinjenica, buduci da su, po vlastitim tvrdnjama, Evropljanima dosta izasli u susret prilikom formuliranja posljednje rezolucije UN o Iraku.