ZAVRŠEN SAMIT AMERICKIH DRŽAVA
14. januar 2004Oglas
George Bush je sigurno priželjikavo drugaciji ishod. No, on je u Meksiku bio suocen sa samouvjerenim predstavnicima južne Amerike, koji su , uprkos ocitoj ekonomskoj zavisnosti svojih zemalja od Sjedinjenih država, bili spremni da udu u sukobe sa Washingtonom. Završna izjava iz Monterreya je dokaz da se produbio jaz izmedju Sjedinjenih država i latinske Amerike.
Doduše, u izjavi je spomenuta slobodna trgovinska zona, ali rok njenog uvodjenja, januar 2005., na cemu je insistirao Washington, nije spomenut jer se tome usprotivio Brazil. Ni ova zemlja, kao ni Argentina i Venecuela ne vjeruju više Washingtonu kada tvrdi da je najbolji nacin suzbijanja siromaštva - slobodna trgovina. Isto tako, Latinska Amerika ne dozvoljava da neko izvana odredjuje kako se treba suzbijati korupcija u njihovim zemljama. Kada je stupio na dužnost americki predsjednik Bush je prvi put mislio na stanovnike oba kontinenta, od Aljaske do Ognjene zemlje, kada je rekao da Amerikancima predstoji nova epoha. I zaista, u skoro sviom latinoamerickim zemljama su na vlast došli demokratski izabrani šefovi država i vlada, umjesto prijašnjih diktatora i vodja hunti.
No, Bijela kuca je, nakon teroristickih napada na New York i Washington odustala od namjere da regionalnu saradnju postavi na nove osnove. Osim toga, dobar dio latinske Amerike je izabrao lijevo orjentisane vlade. Lula da Silva u Brazilu, Néstor Kirchner u Argentini, Ricardo Lagos u Chileu, Alejandro Toledo u Peruu, Lucio Gutiérrez u Ekvadoru, i naposlijetku Hugo Chávez u Venecueli jesu - uprkos svim razlikama - simboli povecane samouvjerenosti kontinenta. Ona pociva na spoznaji da neoliberalizam nije pomogao suzbijanju siromaštva na kontinentu. Naprotiv! Interamericka banka navodi da cak 45% stanovništva koje živi južno od rijeke Rio Grande, živi u siromaštvu. A to je znatno više nego prije pet godina.
Ovaj samit u Monterreyu nece puno pomoci da se situacija promijeni. Ipak, na samitu je obavljen niz korisnih bilateralnih razgovora. Državama južne Amerike predstoji zadatak zbijanj svojih redova i to ne zbog ekonomske nevolje vec zbog zajednickog politickog uvjerenja. Rivalstvo izmedju Argentine i Brazila, stogodišnji konflikt Cilea i Bolivije oko izlaza na more, ti se sukobi moraju hitno riješiti na zadovoljstvo svih strana. Tek kada Latinska Amerika shvati kakva se šansa krije u cinjenici da je na jedinstvenom kulturnom podrucju na kojem 400 miliona ljudi govori isti jezik, tek kada po uzoru na EU pokušaju da ucine prve korake ka integraciji, onda ce Latinska Amerika imati snažnu osnovu za samosvjesni nastup, koji se nece zasnivati iskljucivo na harizmaticnosti nekoliko predsjednika. Ne smije se zaboraviti da je i Kuba dio latinske Amerike. Bush ima pravo kada kaže da na tom kontinentu nema mjesta za diktature. No, poboljšanje odnosa latinoamerickih zemalja sa Kubom, kao što to trenutno cini Argentina, pomoci ce demokratizaciji ove ostrvske države mnogo više nego sve americke prijetnje.
Doduše, u izjavi je spomenuta slobodna trgovinska zona, ali rok njenog uvodjenja, januar 2005., na cemu je insistirao Washington, nije spomenut jer se tome usprotivio Brazil. Ni ova zemlja, kao ni Argentina i Venecuela ne vjeruju više Washingtonu kada tvrdi da je najbolji nacin suzbijanja siromaštva - slobodna trgovina. Isto tako, Latinska Amerika ne dozvoljava da neko izvana odredjuje kako se treba suzbijati korupcija u njihovim zemljama. Kada je stupio na dužnost americki predsjednik Bush je prvi put mislio na stanovnike oba kontinenta, od Aljaske do Ognjene zemlje, kada je rekao da Amerikancima predstoji nova epoha. I zaista, u skoro sviom latinoamerickim zemljama su na vlast došli demokratski izabrani šefovi država i vlada, umjesto prijašnjih diktatora i vodja hunti.
No, Bijela kuca je, nakon teroristickih napada na New York i Washington odustala od namjere da regionalnu saradnju postavi na nove osnove. Osim toga, dobar dio latinske Amerike je izabrao lijevo orjentisane vlade. Lula da Silva u Brazilu, Néstor Kirchner u Argentini, Ricardo Lagos u Chileu, Alejandro Toledo u Peruu, Lucio Gutiérrez u Ekvadoru, i naposlijetku Hugo Chávez u Venecueli jesu - uprkos svim razlikama - simboli povecane samouvjerenosti kontinenta. Ona pociva na spoznaji da neoliberalizam nije pomogao suzbijanju siromaštva na kontinentu. Naprotiv! Interamericka banka navodi da cak 45% stanovništva koje živi južno od rijeke Rio Grande, živi u siromaštvu. A to je znatno više nego prije pet godina.
Ovaj samit u Monterreyu nece puno pomoci da se situacija promijeni. Ipak, na samitu je obavljen niz korisnih bilateralnih razgovora. Državama južne Amerike predstoji zadatak zbijanj svojih redova i to ne zbog ekonomske nevolje vec zbog zajednickog politickog uvjerenja. Rivalstvo izmedju Argentine i Brazila, stogodišnji konflikt Cilea i Bolivije oko izlaza na more, ti se sukobi moraju hitno riješiti na zadovoljstvo svih strana. Tek kada Latinska Amerika shvati kakva se šansa krije u cinjenici da je na jedinstvenom kulturnom podrucju na kojem 400 miliona ljudi govori isti jezik, tek kada po uzoru na EU pokušaju da ucine prve korake ka integraciji, onda ce Latinska Amerika imati snažnu osnovu za samosvjesni nastup, koji se nece zasnivati iskljucivo na harizmaticnosti nekoliko predsjednika. Ne smije se zaboraviti da je i Kuba dio latinske Amerike. Bush ima pravo kada kaže da na tom kontinentu nema mjesta za diktature. No, poboljšanje odnosa latinoamerickih zemalja sa Kubom, kao što to trenutno cini Argentina, pomoci ce demokratizaciji ove ostrvske države mnogo više nego sve americke prijetnje.
Oglas