Zbogom neutralnom internetu

Nepune tri godine su prošle otkako su SAD zakonski propisale neutralnost interneta. To znači da se podaci na internetu jednako tretiraju – bez obzira na sadržaj, program koji se koristi, pošiljaoca ili primaoca. Takođe, ni jedan internet-provajder ne smije da blokira niti usporava sadržaje ili programe konkurencije, kako bi druge favorizovao.

Takva odluka SAD, 2015. godine značila je uspjeh aktivista za slobodu interneta. „Internet je glavni alat za slobodu izražavanja", kazao je tadašnji šef američke Savezne komisija za komunikacije (FCC), Tom Viler.

„Deregulacija vodi ka ulaganju"

Njegov nasljednik na čelu FCC, Ajit Pai, to vidi drugačije. On smatra da bi tržište samo moralo da se reguliše, bez uticaja politike, jer su pravila loša za investicije. U gostujućem tekstu za „Vol strit džornal", Pai ovako argumentuje: Ukoliko ostane postojeća regulacija, Amerikanci u pojedinim regionima bi morali godinama da čekaju na brz internet.

Još 2015. godine, Pai je bio član odbora i glasao je protiv kada je Komisija za komunikacije, pristup brzom internetu ocijenila kao dio osnovne javne usluge, kao što je pristup vodi, struji ili telefonu. On je sada šef te službe i podrška njegovim planovima je gotovo sigurna.

Nikakav propisani zakon

Upravo to je Ahilova peta neutralnosti interneta u SAD: to je do sada bila samo regulatorna odluka jedne službe, koja nije bila zakonski propisana: „Kada se mijenja administracija, onda ona manje-više sama ima mogućnost da preuzme kontrolu tog organa i da jednostavno ukine postojeća pravila", objašnjava Tomas Rudl, novinar portala „netzpolitik.org".

To konkretno znači: članove FCC na pet godina bira predsjednik SAD, a potvrđuje ih Senat. Maksimalno tri od pet članova mogu da pripadaju istoj stranci. Trenutno su u komisiji tri republikanca i dvoje demokrata, pa je odluka donesena u odnosu 3:2.

Ta praksa Džesiki Rosenvorsel je trn u oku. Ona je jedna od dvoje demokratskih članova. „Nešto tu ne valja, kada nekoliko neizabranih FCC službenika donose tako važne odluke o budućnosti interneta", napisala je u gostujućem tekstu za „LA tajms".

Ona upozorava: bez neutralnosti, provajderi bi pristup internetu mogli da podijele na brz i sporiji i da favorizuju podatke platformi koje su za to platile novac. Svi drugi bi mogli da završe na „sporednim putevima". Pretpostavka da bi deregulacija vodila ga većim investicijama, Rozenvorsel ocjenjuje kao „spornu", kritikujući time Paia, bez da mu spominje ime.

Veća brzina za novac

Uglavnom, internet provajderi bi mogli za najbolje ponude da traže više novca. Istovremeno, mogli bi i da favorizuju svoje, slične proizvode, tako da bi korisnik – suptilno ili ofanzivno – bio primoran da koristi njihov proizvod, umjesto od konkurenata. Američki provajderi doduše tvrde da neće, ni blokirati, ni ometati legalne sadržaje, ali su isto tako najavili da bi za novac mogli da budu postavljeni određeni prioriteti.

Ukidanju neutralnosti interneta protive se i čuvene kompanije i ličnosti. O otvorenom pismu američkom Kongresu, naslovljenom „Vi ne razumijete kako internet funkcioniše", zahtjeva se poništavanje odluke FCC. Među potpisnicima su i Tim Berner Li, tvorac „www" (World Wide Web) i Stiv Voznijak, jedan od osnivača Epla.

Crkvena pomoć

Otvoreni i slobodni internet zahtijevaju i američki katolički biskupi. Društveno korisne organizacije i vjerske zajednice ne bi mogle sebi da priušte novac kako bi konkurisale sadržajima koji su orijentisani ka profitu, navodi se u saopštenju američke biskupske konferencije. Istu zabrinutost, o nedostatku konkurentnosti, dijele i mnoge male, novoosnovane internet kompanije.

U Njemačkoj je situacija drugačija

Za razliku od SAD, u Njemačkoj se neutralnost interneta ne bazira na pravilima koja je lako mijenjati, već na propisu EU iz 2015. godine, kojim nastoji da se „reguliše očuvanje ravnopravnog i nediskriminirajućeg tretmana u protoku podataka".

„U suštini su odredbe EU koje se tiču neutralnosti interneta relativno dobre, ali su pojedini propusti ostali otvoreni", smatra Tomas Rudl, novinar portala netzpolitik.org. Rudl ističe da je najveći propust takozvani nulti rejting (Zero-Rating). Tu se podrazumijeva da internet ili telekomunikacioni provajderi određene usluge ili aplikacije ne uključuju u mjesečni obim podataka, i te usluge se koriste naizgled besplatno. I to otvara mogućnost da se korisnicima nude lične platforme.

Za sprovođenje odredbi EU, u Njemačkoj se brine Federalna mrežna agencija. Ona ispituje da li veliki provajderi krše neutralnost interneta i reaguje na žalbe korisnika. Međutim, Rudl smatra da u slučaju nultog rejtinga ta agencija ne čini sve što je u njenoj moći: „Takva regulatorna tijela su često relativno prijateljski nastrojena prema industriji – između ostalog uz tvrdnju – da ne bi trebalo sprečavati potencijalne poslovne modele".

Rudl smatra da politička volja odlučuju o tome da li će neutralnost interneta da se sprovodi striktno ili labavo. On tvrdi da je stranka Zelenih jedina u Njemačkoj koja se zalaže za zakonsku zabranu kršenja neutralnosti interneta. Iako su u izbornim programima svoj stav iznijele i stranke SPD i FDP, novinar smatra da je to samo na papiru: „Radi se o detalju. Kada se bolje pogleda, tu nema ništa više od praznih riječi". Kao primjer navodi Uniju: ona doduše uvijek brani neutralnost interneta, ali istovremeno se zalaže za što je moguće labavija pravila EU.