1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zoran Drvankar - velegradski pisac

Zoran Arbutina18. april 2006

Bolan, autentičan, životan: takorecenzenti opisiju film «Knallhart» - Žestoko - koji se nedavno počeo prikazivati u njemačkim kinima. Priča: na soj 15. rođendan Michael Poliscka zajedno sa svojom majkom biva u elitnom dijelu Berlina izbačen na ulicu. Nekoliko sati kasnije oni se nalaze u malom, jeftinom stanu u problematičnoj berlinskoj četvrti Neukoeln. To je sve puno žestokih momaka: bande stranih maloljetnika, dileri dorogom, nasilje u školi – a usred svega toga nedužni i pristojni Michael koji pokušava pronaći svopj put. Scenarij za ovaj film je na osnovu knjihe Gregora Tessnowa napisao Zoran Drvenkar, poznati njemački pisac knjiga za mlade porijeklom iz Hrvatske.

https://p.dw.com/p/AVpk
Prizor iz filma "Knallhart"
Prizor iz filma "Knallhart"Foto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

Zoran Drvenkar ponosno stoji usred svoje velike radne sobe u potkrovlju nekadašnjeg starog mlina i pokazujer svoje carstvo: veliki prostor, mnogo prozora, radni stol usred sobe, visoki strop, police sa knjigama, veliko platno za kućno kino. «Ja sam sretan, moji su se snovi ostvarili» - kaže Drvenkar i dodaje: «To me pomalo plaši.»

Trogodišnji Zoran Drvenkar došao je 1970 sa svojim roditeljima – gastarbajterima prve generacije – iz tadašnje Jugoslavije. Rođen je u Križevcima, odrastao je u berlinskoj džungli na asfaltu. Tu je upoznao multikulturalnost ne kao politički program ovdašnjih stranaka, već kao grubu realnost. Gimnaziju nije završio, prekinuo je prije stjecanja bilo kakve kvalifikacije, i rano započeo sa jedinim što ga je zanimalo: sa pisanjem. Njegovi tekstovi nerijetko imaju autobiografski karakter, napominje Drvenkar: česta tema je problem odrastanja, preživljavanje na ulici, sukob sina i oca:

"Ja sam se sam morao snaći, moji roditelji nisi bili moji veliki poklonici i ja sam se nekako morao probijati kroz život. Zbog toga se gotovo u svakoj knjizi pojavljuje neki karakter, mladić ili dhjevojka, svejedno, koji pokušavaju sami izaći na kraj sa životom, pronaći svoj vlastiti put."

Takav je i Michael Polischka u filmu «Knallhart» - Žestoko. Radnja se odvija u Berlinu, tu vladaju zakoni lokalnih bandi. Samo snaga se računa. Tko tu ne želi biti žrtva, mora si naći prijatelje, zaštitnike, pri čemu je svejedno radi li se o Nijemcima, Turcima, Arapima ili Rusima. Onaj tko je sam, taj je već izgubio.

Pedagozi i kritičari širom Njemačke – naročito nakon skandala sa nasiljem na berlinskoj školi Ruetli, koja se baš nalazi u četvrti Neukoeln - govore kao je ovaj film vrlo realističan, i kako doprinosi raspravi o integracioji stranaca u ovdašnje društvo, jednako kao i rasvjetljavanju fenomena kriminalnih bandi mladih migranata. Drvenkar sa svim time ne želi imati ništa:

«Mi pričamo priču o jednom mladiću koji je napravio grešku i posrnuo. To je sve. Mi nismo socijalni kritičari. Mi nismo išli kroz berlinsku četvrt Neukoeln i nismo anketirali ljude. A kada se radi o drogama. Naravno da znamo ponešto kako to izgleda. Ali mi nismo kritičari, koji upiru prstom i kažu: a , gledajte te zločeste strance! Ili glupe Nijemce! Ne, to nismo radili. Mi smo pričali jednu priču, i to je sve, to je bila naša zadaća.»

Mladi migranti pojavljuju se u briojnim Drvenkarovim knjigama – kao pojedinci ili u grupi. To je – jednako kao i njegovo porijeklo iz Hrvatske – često razlog zbog čega ga se trpa u košaru multikulturalizma. Tu se on, međutim, ne osjeća ugodno. Multikulturalizam je društvena činjenica, a ne politički koncept, naglašava Drvenkar:

«Taj multikulti – meni se to ne sviđa, jer nam se kaže: vi bi se trebali međusobno voljeti, vi ste svi velika porodica. Ali mi uopće nismo velika porodica! Mi smo svi različiti. I ja to ne moram voljeti. Ja nisam nikada volio to nametanje.»

Pisanje je njegov posao, kaže Drvenkar, i istovremeno njegova strast. On piše rado, i piše lako: ponekad do 30 stranica na dan. Prozni tekstovi, poezija, dramski tekstovi, scenariji za filmove. Drvenkar nije «autor koji pati», koji se bori za svaku riječ. Osim toga, Drvenkar u međuvremenu zarađuje dobro. Kao sam kaže – on je sretan pisac.