Ćar-šering

Kar-šerig, ponovi njemački domaćin, strpljivo se smiješeći. Gost Sarajlija, dakle Bosanac, uvijek na oprezu da mu se život ne pretvori u vic, sumnjičavo vrti glavom. Od kad zna za sebe, svijet stoji na četiri dobra običaja: ne posuđuju se žena, naliv-pero, bicikl i auto. A evo ovdje u ovome Kelnu udaraju na temelje svijeta. Ako je tačno to što mu domaćin govori. Ako to nije neka ujdurma, ako ga ne snimaju skrivenom kamerom odnekle, da se poslije svi smiju dobrom i naivnom Bošnji. Nije džaba karneval.

A domaćin uporan, ne odustaje. Priča kako cijela stvar fercera:

“Kad ti zatreba auto, odeš na internet, vidiš koji je slobodan, izabereš kakav ti treba, ukucaš svoju šifru, i to je to. Dođeš ovdje u garažu, uzmeš člansku karticu, otključaš  njom ormarić, uzmeš ključeve, provjeriš u kakvom je stanju auto, ako je negdje ogreban ili udaren, i voziš.”

Auto nov, dizel, ford-fiesta, veći iznutra nego izvana, udoban, miriši. Pali iz prve, ne čuješ motor kako radi, ne cima, ne trza, ne škripe točkovi, ne cvili volan, ne tandrče auspuh. Dobro, to svaki dobri Bošnjanin očekuje od Švabe: da mu je auto ko pišća. Ali da ničiji i svačiji auto bude takav, to svijet nije ni čuo ni zapamtio. Imaju u Bosni (i Hercegovini) rentakarovi, platiš pa klatiš, ali to propada rapidno ko čovjek u ratu. Za dvije godine prepolovi se mučeniku cijena.

A ovdje, priča domaćin, platiš članarinu jednom godišnje, i platiš korištenje po pređenom kilometru u korištenom vremenu, ali kad se sve sabere, dođe te dobro jeftinije nego da si kupio auto, plaćao garažu, servise, poreze, i rate kredita. Samo je red, veli, da ne ostaviš auto s manje od četvrtine punog rezervoara. I dobro je što ima više modela. Ako putuješ na dalje s familijom, uzmeš volvo karavan, ako seliš uzmeš kedija, ako ćeš po gradu, ima ovih malih, što malo troše i lako se parkiraju.

Dobri Bošnjani sluša, jednim okom gleda po autu, drugim po Kelnu, trećim u budućnost. Zamišlja kar-šering u Sarajevu. Treba ti auto za vikend, planirala žena u FIS Vitez po fasungu. Ponedjeljak je zadnji dan da ga rezervišeš. Ako imaš sreće pa internet radi, onda drži fige da nije opet udarila epidemija na garažu, da nije pola vozila na servisu. Nisu putevi u Sarajevu kao u Kelnu. U Bosni amortizeri imaju beneficirani staž. Ako ti treba auto za subotu, rezerviši ga od srijede. Za svaki slučaj. Otiđi po njega u petak, za svaki slučaj, da ne bude u subotu ujutru izdali ga nekom drugom, bio hitan slučaj. I moli Boga da ćeš dobiti onaj koji si tražio. Domaćin iz auta pokazuje Keln; na sve strane ljudi u kostimima i pod maskama. Prva je noć karnevala, a ovakvog nema nigdje u Evropi, hvali se domaćin. Pivo i sperma teku potocima. Žene se otkače, i kidišu, veli, ko za karneval ništa ne povali, taj je teži slučaj.

Ali dobrom Bošnji još onaj kar-šering ne izlazi iz glave.

- A kad vraćaš, ko ti primi auto? Ko ga pregleda?

- Niko. Samo ga parkiraš i vratiš ključeve?

- Ih, jebo te, čekaj samo dok naši ljudi to otkriju. Propašće im ovaj komunizam ko što je i kod nas propo.

- Zašto?

- Čuj zašto! Pa da sam ja ti, ja bi sad kod Huse automehaničara, na transplantaciju. Izvadiš nov akumulator, staviš stari, promijeniš metlice na brisačima, ne bi loše bilo zamijenit gume, lambda-sondu staviš staru uzmeš novu...

Domaćin se smješka, ne razumije o čemu gost govori.

- Zašto bi ja sada ovaj auto koji je super tako uništavao? Kakve koristi bih od toga imao?

- Čuj kakve? Pa prodaš te dijelove, i onda te članarina dođe džaba.

- Ali šta će mi članarina za neispravne aute?

- Pa šta te briga što je neispravan, nije tvoj. Važno je da vozi.

- Ali zašto bih se vozio u neispravnom autu?

- Pa zato što je džaba, jebogati.

- Tako ovdje niko u Njemačkoj ne razmišlja.

- Razmišljaće, samo dok kriza malo jače pritisne. Znaš kako se kod nas dole kaže: zla godina prićerala orla da zimuje zimu s kokošima. Ti bi tako šerovo i ženu, ko što šeruješ auto?

- Drugo je žena...

- Što je žena drugo? Ako ti je jeftinije šerovat auto nego vozit svoj privatni, što ti je skuplje šerovat ženu nego bit cijeli život u braku?

- Nije to isto...

- Što nije isto? Evo, što ti nemaš svoj auto?

- Pa objasnio sam ti. Ne brinem se o servisu, ne mislim o tehničkom, o registraciji, o garaži, o osiguranju... Kad mi treba, vozim, platim, i gotovo.

- Pa o tome ti ja govorim! Što bi bio u braku, mislio o pregledima, menstruacijama, rođendanima, osmim martovima, krečenjima, zimnicama, pišanju...

- Šta s pišanjem?

- Pa što bi u rođenoj kući pišo sjedeći!? Kad ti treba žena, odeš na internet, izabereš model, ha volvo, ha kedi, zavisi za šta ti treba.

- A ljubav? Briga? Pažnja?

- Da vidiš mog komšiju Fiku, kako glanca svoju bubu, ima joj 40 godina, ne bi pito takve budalaštine. Da mu vidiš bube, ko da je sad ispod čekića. Da je onako ženu pazio, ko bubu, još bi rahmetli bila živa.

- I tebi je to normalno?

- Koje?

- Da su ljudima važniji auti nego ljudi?

- Zavisi koji ljudi i koji auti. Naprimjer, ja mislim da su Nijemcima važniji njemački auti nego naši ljudi. Zamisli Njemačku bez naših ljudi, a zamisli je bez audija, mercedesa, folksvagena, opela...  Zato će im i propast ovaj tvoj šering.

- Zašto?

- Zato što ne možeš izvozit aute a ne uvozit ljude. I zato što će dok god para okreće svijet džaba bit jeftinije od najjeftinijeg.

- A ti navijaš da propadne?

Gost okrene glavu i ne odgovori. Neko vrijeme voze se u tišini. Robijaši, vještice, plemići, husari, mocarti, inkvizitori, admirali, princeze, ajnštajni, legionari, ruku pod ruku anđeli i đavoli, komirani od pića, teturaju kroz srču, tu i tamo oduzeta tijela tupo gledaju u mrak, prazne boce kotrljaju se kroz potoke piva i mokraće. Za devet mjeseci porodilišta će zabilježiti bum u svojim statistikama.

Možda tim bebama pođe za rukom ono što Jugoslaviji nije.

Autor: Nenad Veličković

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić