Šta nakon Pakta za stabilnost?

Jedno od glavnih obilježja Pakta stabilnosti je ogroman birokratski aparat ali je uprkos tome od 1999 godine realiziran i koordiniran veliki broj projekata. Činjenica je međutim da je Pakt stabilnosti pobudio i brojna, često pretjerana očekivanja koja nije mogao ispuniti. Sa Regionalnim vijećem za kooperaciju sada bi sve trebalo biti drugačije jer će vlade regiona same odlučivati i koordinirati međusobnu saradnju. Uprkos činjenici da saradnja između većine zemalja bivše Jugoslavije još uvijek ne funkcionira besprijekorno, ekspert za Balkan sa Njemačkog instituta za međunarodnu politiku i sigurnost Franz Lothar Altmann smatra da su vlade tih država spremne da pruzmu odgovornost:

« Dostigli smo jedan stepen u kome postoji određena stabilnost u regionu. Sada je potrebno načiniti dalji korak. Mislim da oni će zajedno raditi trebaju sami da razmisle kako bi taj zajednički rad trebao izgledati. Stoga mislim da je ovo pravi trenutak.«

Trenutak u kome se pored promjena kada je riječ o preraspodjeli odgovornosti, treba promijeniti i način dosadašnjeg finansiranja u kome će sudjelovatri i vlade regiona regiona. Godišnje će biti potrebno obezbijediti oko tri miliona eura

«Jednu trećinu trebala bi plaćati Evropska komisija, drugu sam region. Zemlje se trebaju dogovoriti koliko koja će snositi troškova. Radi se o ukupno deset zemalja i sumi od milion eura, što nije puno.Posljednju trećinu bi finanirale SAD, Švajcarska i Norveška. Sve tri strane su prihvatile ovaj model finansiranja.»

Direktorica generalnog sekretarijata građanskog Pakta za jugoistočnu Evropu Hedwig Morwai Horvat, uprkos brojnim propustima i komplikovanom birokratskom aparatu, dosadašnji rad Pakta stabilnosti ocjenjuje pozitivno. Ona smatra da je njegov zadatak sada ispunjen i da je odluka o formiranju Regionalnog Vijeća za kooperaciju ispravna, iako se ne zna da li će ono biti efikasnije:

«Prelazak u takoreći svojinu regiona može da bude nešto što je dobro. Vjerujem da je osnovna ideja za cijelu ovu transformaciju i ta da se nešto prpusti regionu, kako bi ljudi, građani regiona to više osjećali svojim.»

Saradnja zemalja regiona do sada je bila usmjerena uglavnom na oblast obnove infrastrukture. Ubuduće će se više sarađivati na području ekologije:

« To su projekti koji se mogu svrstati u naprednu fazu. Takođe će se poklanjati pažnja parlamentarnoj saradnji, što je opet osnov za buduću saradnju u mnogim oblastima.»

Predviđeno je pored toga formiranje i jednog sekretarijata čiije bi sjedište bilo u nekoj od balkanskih zemalja, a na čijem bi čelu bio generalni sekretar. Još uvijek nije poznato koji od glavnih gradova zemalja jugositočne Evrope bi mogao postati centar novog Vijeća:

Puno se govorilo o tome da bi možda Sarajevo trebalo biti mjesto gdje bi taj sekretarijat trebao biti smješten.U Sarajevu je i pokrenuta inicijativa formiranja Pakta stabilnosti 1999 godine.Međurim vjerovatno postoje i argumenti za Beograd, Skoplje. Skoplje je inače vrlo aktivno u mnogim projektima Parkta.»

Predstavnici EU su na nedavnoj konferenciji u Zagrebu naglasili da regionalna saradnja ne predstavlja alternativu za evropsku integraciju i da. EU Balkan ne želi držati na distanci, izjavio je tom prilikom specijalni koordinator Pakta stabilnosti Erhard Busek. I naglasio da Regionalno vijeće za kooperaciju samo može ubrzati proeces približavanja zemalja regiona EU.