Kakva će biti 2018. sa Mariom Dragim?

Autor komentara, Klaus-Rajner Jakiš sa radija Hesišer rundfunk svoj komentar temelji na primjeru Bruna Evald Štajnhofa, trgovca namještajem koji je poslije pada Berlinskog zida uložio mnogo novca u istočnonjemačku industriju namještaja. „Time je postavio kamen-temeljac svoje sadašnje imperije. Danas je Štajnhof drugi po veličini proizvođač namještaja i trgovac namještajem poslije švedske firme IKEA. No, još kada je dospio na frankfurtsku berzu prije dvije godine, bilo je glasina da je manipulisao bilansom firme. Državno tužilaštvo u Oldenburgu je pokrenulo istragu o tome. Spekulacije se polako pretvaraju u ozbiljne optužbe. Vrijednost akcija Štajnhofa je drastično pala, a ulagači su se uplašili za svoj novac."

Pročitaj još: Najmoćniji čovjek Evrope

„Glupo je, međutim, to što Štajnhofove obveznice u svom deopu čuva i ECB – ne zna im se tačan broj. No, smatra se da je on pozamašan. Njegova obveznica se nalazi na 644. mjestu liste svih preduzetničkih obveznica koje je kupila – ukupno ih je više od 1000. Otkako su čuvari naše valute, u jeku svog spornog programa kupovine obveznica, shvatili da je broj državnih obveznica koje kupuju ograničen, počeli su da kupuju i druge vrste obveznica. Pri tome je kupovina obveznica firmi od samog početka bila sporna metoda."

„Tu ECB nema šta da traži"

„Sporna prije svega zato što kupovina obveznica preduzeća kojima dobro ide dovela do apsurda pravi cilj programa kupovine. Jer, ECB tim programom želi da podstakne privredni rast time što će na tržište stupiti nova preduzeća koja nisu etablirana – i tako biti stvorena nova radna mjesta. S druge strane, od početka je postojala opasnost da obveznice izgube vrijednost i da ECB tako ostane nasukana."

Pročitaj još: Dragijev pucanj iz "Debele Berte"

„Upravo to bi sada moglo da se desi sa obveznicama Štajnhofa. Da investiran novac najvećim dijelom bude – izgubljen. To, kada se sve sabere i oduzme, ne bi bilo toliko loše. Jer, većina imena na kupovnoj listi ECB je solidna i posluje sa dobicima. Malo je vjerovatno da će ukupan depo biti u minusu. I pored toga, slučaj Štajnhof pokazuje koliko je sporna politika kupovine obveznica kao takva, a posebno u slučaju sa obveznicama firmi. To je posao u kojem ECB nema šta da traži. Pri tome svojim miješanjem ona zahvata u tržište obveznica i remeti ga tako da ono u mnogim oblastima više ne funkcioniše kako treba".

Ili će ECB u „zimski san"...

Autor dalje prenosi da su i u funkcionerskim odborima ECB sve glasniji oni koji traže odustajanje od politike kupovine obveznica. Zna se da će sljedeće godine smanjti intenzitet kupovine, ali će ona ostati moguća pod određenim uslovima. „Dokle god se ta kupovina ne obustavi, neće se okretati ni zavrtanj zvani kamata. To je maršruta koju je jasno postavio šef ECB Mario Dragi. No, njegova argumentacija je sve tanja. Jer, centralni argument da ECB mora dostići stopu inflacije od dva procenta, sve je slabiji; inflacija je zbog rasta konjunkture sada na oko 1,5 odsto. Drugo, u samoj ECB se takođe pitaju da li je cilj od dva posto uopšte još primjeren vremenu u kojem živimo. U vrijeme globalizacije i digitalizacije sa sve više transparentnosti i oštrom konkurencijom, stopu inflacije od dva procenta je sve teže postići."

Autor poručuje da će ove nedjelje ECB „da padne u zimski san" – neke promjene kursa se ne mogu očekivati. On zaključuje da i Dragi i Štajnhof imaju nešto zajedničko: i dalje će gurati po starom. „Jedan želi da spase svoju firmu, a drugi – evro. Da li će Štajnhof i dalje prodavati namještaj – to se ne zna. Ali, zna se da će Dragi svakako i dalje voditi svoju labavu monetarnu politiku."

...ili će da se pobrine za iznenađenje...

Dnevnik Velt prenosi riječi glavnog ekonoma njemačke banke ING, Diba Karstena Bžeškog koji kaže da će „zbog povećanja cijena nafte biti povećana vjerovatnoća za rast inflacije na više od dva odsto u sljedećoj godini. To daje argumente monetarnopolitičkim jastrebovima u Savjetu ECB koji traže da se program QE što prije obustavi. Riječ je o programu Quantitative Easing, koji podrazumijeva labavu novčanu politiku sa nultom kamatom i kupovinom obveznica vrijednih milijarde. To bio bio povratak na normalnu monetarnu politiku."„Kada bi moglo doći do tog povratka", jedno je od pitanja kojim se bavi Velt koji zaključuje: „Ne bi bilo prvi put da ECB baš pred Novu godinu izađe pred javnost sa nekim iznenađenjem..."