Žrtve silovanja tuže Vladu Kenije

30. decembar 2007: rezultati predsjedničkih izbora u Keniji su bili poznati. Mvai Kibaki proglašen je za predsjednika, a opozicija izašla na barikade optužujući vlast za lažiranje izbora. Ubrzo potom izbijaju neredi. Pristalice obiju partija se naoružavaju. Sa mačetama, noževima i metalnim šipkama udaraju jedni na druge. Pale kuće, ljudima sijeku ekstremitete... Žene i djeca su najlakše žrtve. I ne samo od strane civila već i pripadnici policije ih ponižavaju, siluju i muče.

"Preživjeli ni do danas nisu priznati kao žrtve niti su dobili bilo kakvu pomoć. Mnogi od njih imaju trajne fizičke i psihičke posljedice silovanja, a mnogi su zaraženi i virusom HIV", priča Mašeti Masinjila, direktorka Kolaborativnog centra za ravnopravnost polova i razvoj. Ona je sakupila slučajeve žena koje su uzaludno pokušavale da prijave silovatelje, kako bi lobirala za rad svog instituta. Najčešće su se obraćale policiji koja silovanje nije smatrala ozbiljnim prekršajem. Masinjila priča kako joj se jedanput dogodilo da je došla u policijsku stanicu da prijavi slučaj, a policajac ju je upitao: "Je l neko mrtav? Je l neko isprebijan?" I kada uslijedi negativan odgovor, policajac kaže: "Ma hajde, imamo preča posla!"

Tužbe protiv režima nekažnjavanja

Osam preživjelih sada, uz pomoć nekoliko organizacija za zaštitu ljudskih prava, tuže Državno tužilaštvo Kenije, šefa Nacionalne kontrolne službe, generalnog inspektora policije i Ministarstvo zdravlja. Glavna optužnica glasi: policija je zakazala u zaštiti civila od seksualnog zlostavljanja. No, policija sve do danas odbija da ove slučajeve uzme u razmatranje, stoji u optužnici.

Osobe koje su podnijele tužbu učinile su to anonimno. Lidija Mutihani, zamjenica direktorke kenijske organizacije za zaštitu ljudskih prava "Koalicija protiv nasilja nad ženama" priča o slučaju žene iz naselja Kibera na jugu Najrobija. Tu ženu su u njenoj kući prvo silovali pripadnici policije a potom i neki sitni kriminalci. "Podigli su njene noge toliko visoko da je shvatila da joj je jedna noga polomljena. Shvatila je jer je osjetila prelom. Nakon silovanja policija je napustila kuću. Kasnije tog dana u kuću su upalli pripadnici neke druge grupe s namjerom da pljačkaju. Žena je još uvijek gola ležala na podu ne mogavši da se pomjera. Jedan od muškaraca je kazao: 'Oh, pa ti si se već spremila za nas. I ona je odmah shvatila šta će se dalje desiti."

"Silovanju progledati kroz prste"

Proces je u toku od februara 2013. Ali, zvanične službe dugo nisu reagovale na optužnicu. Prvi termin pred sudom je bio 22. januara ove godine, na kojem se pak nisu pojavili svi predstavnici. I zbog toga je početak procesa pomjeren za 25. mart. Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti i prije nego što je zvanično otpočeo. Tema je vrlo brizantna. I to ne samo zato što je proces usmjeren protiv vlade. Ovaj proces udara po jednom veoma rasprostranjenom tabuu. "Mi Kenijci na to gledamo najčešće iz konzervativne perspektive. Kada je jedna djevojka ili žena silovana, mi to doživljavamo kao prokletstvo", kazala je ekspertkinja iz Kenije za pitanja prava polova Faith Ochieng. A u organizaciji za zaštitu ljudskih prava "KTUO Cha Sheria" nije angažovana samo kako bi se mnogi slučajevi doveli pred sud. Za nju je jako važno i da se javno mnjenje promijeni prema ovoj temi. Jer, svakako je prijavlejn veoma mali broj slučajeva. Odgovornost se čak u najvećem broju slučajeva pripsuje žrtvama a ne počiniocima ili se pak dešava da ih se odriče čitava porodica. Ochieng objašnjava kako je silovana žena sramota za cijelu porodicu.

Mnoge organizacije koje se bore za igradnju civilnog društva, i koje se zalažu za prava djece i žena, nadaju da će proces trznuti iz sna ljude u Keniji. U međuvremenu postoji i više načina da žrtve silovanja podnesu prijavu. Ali, i dalje je široko rasprostranjeno mišljenje kako je silovanje prekršaj kojem bi trebalo zapravo progledati kroz prste. Aktivisti se bore za bolju obuku policije, ljekara i drugih službenih lica koji se bave preživjelima. Tome bi ovaj proces mogao značajno da doprinese - nezavisno do toga kako će na kraju pravno biti riješen.

Autori: Izabela Bauer / Svetozar Savić

Odg. urednica: Jasmina Rose