Časnik SS-a kao idol talijanskim neonacistima

Proteklog vikenda, na jednoj manifestaciji Demokratske stranke, talijanski neonacisti su gađali bananama tamnoputu ministricu za integracije Cecile Kyenge. Incident jasno pokazuje da je ideja o „višoj rasi“ široko rasprostranjena u Italiji. Posebno u Rimu.

Erich Pribke se nekako uklapa u sliku talijanskih desničara i stranih simpatizera. Čovjek koji danas puni 100 godina još uvijek živi u Rimu. Novi ljevičarski gradonačelnik želi spriječiti polujavnu proslavu rođendana, kao što se to desilo prije deset godina. Njegov prethodnik iz Nacionalne alijanse, koji je to dozvolio, zet je jednog deklariranog neofašista i sam je ispod kravate nosio keltski križ, jedan od simbola neonacista.

Udruge žrtava protiv javnog slavlja
 

Međutim, slavlje za Priebkea naročito želi spriječiti Udruga talijanskih partizana iz Drugog svjetskog rata. „Valjda je jasno koliko bi bilo nedostojno proslavljati rođendan čovjeka koji je ubio više ljudi nego bilo koji fiktivni serijski ubojica na televiziji“, kaže predsjedavajući udruge Francesco Polcaro.
 

Priebke je kao pripadnik SS-a kriv za pokolj u Ardeatinskim pećinama. Navodno, po direktnom naređenju Hitlera, on je u ožujku 1944. da strijeljati najmanje 335 civila – u znak odmazde za napad talijanskih partizana na njemačku vojarnu u Rimu, u kojem su ubijena 32 pripadnika ovih ozloglašenih jedinica. Deset Talijana za svakog mrtvog Nijemca, tako je glasila naredba. Sljedećeg dana, strijeljano je 335 talijanskih zarobljenika, od kojih je najmlađi imao 15 godina. Među žrtvama je bilo i 75 Židova. Priebke je uredno vodio spisak pogubljenih, a dvije žrtve je ubio osobno.
 

Međutim prije toga, Priebke je bio jedan od glavnih mučitelja i ubojica u rimskom stožeru SS-a i Gestapoa, u Via Tasso, kaže Francesco Polcaro. On se također čudi da uopće ima Talijana koji žele da proslave Priebkeov rođendan: „U Italiji su korijeni fašizma još živi i morate biti vrlo oprezni, čak i ako se neki političari kunu na Ustav, koji potječe iz duha otpora. Duhovni stavovi koji su potsticali rađanje fašizma, još uvijek nisu nestali.“
 

Uz doživotni zatvor šeće Rimom
 

Slučaj Priebke pokazuje koliko je kasno počelo suočavanje s njemačkim ratnim zločinima u Italiji. Desetljećima je u fokusu bila zapadna integracija te zemlje: zemlja s najjačom komunističkom strankom Zapadne Europe, trebalo je da u 60-im i 70-im ostane model zapadne demokracije u Južnoj Europi, za razliku od Španjolske i Grčke. Njemački ratni zločini u Italiji nisu bili poželjna tema. Slučajevi su namjerno odugovlačeni i zataškavani – tek je istraga oko Priebkea iznijela na vidjelo dokaze tisuće ratnih zločina.
 

Priebke je do 1994. pod svojim imenom živio u Argentini. Otkrio ga je jedan novinar iz SAD-a, nakon čega je Priebke izručen Italiji. Oslobođen na prvoj instanci, 1998. je dobio doživotnu zatvorsku kaznu. Godinu dana kasnije pušten je u kućni pritvor. Mada je već bio zašao u devedesete, radio je u kancelariji svog advokata. I danas povremeno šeće po svojoj četvrti u Rimu, s dva tjelohranitelja i njegovateljicom. Navodno je potpuno gluh i slabog pamćenja. Nikada nije izustio ni riječ kajanja. On je čak za Süeddeutsche Zeitung govorio o zavjeri protiv njega iza koje stoji izraelski centar za lov na naciste „Simon Wieisenthal“.