1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Čeličane zvone na uzbunu

Klaus Deuse11. studenoga 2015

Kina upravo preplavljuje tržište viškom svojeg čelika po damping cijenama. Povrh toga, njemačke čeličane brinu i novi planovi Europske komisije o zaštiti klime gdje bi svaki drugi zaposleni mogao ostati bez posla.

https://p.dw.com/p/1H3yY
Symbolbild Deutschland als Krisengewinner
Foto: picture-alliance/dpa/O. Berg

Na prvi pogled, u njemačkim čeličanama bi mogli biti zadovoljni. U prva tri kvartala su ipak proizveli 32,6 milijuna tona čelika, što je nešto više nego u istom razdoblju prošle godine. Institut za ekonomska istraživanja Porajnja i Vestfalije je nedavno potvrdio kako njemačke čeličane koriste 85% svojih kapaciteta i već četiri godine je stanje stabilno. Čak i Thyssen-Krupp je u prvih devet mjeseci u svom sektoru čelika objaviti dobit (EBIDTA, dakle prije poreza i kamata) od 358 milijuna eura, što je gotovo dvostruko više nego u tom razdoblju prošle godine.

Ali ipak se u čeličanama slute crni dani koji dolaze. Do kraja ove godine se računa s padom proizvodnje od oko 5% jer je na tržište već počeo prodirati jeftin čelik iz Kine. A onda su tu i novi planovi za pooštrenje mjera zaštite klime Europske komisije koje Hans Jürgen Kerhoff, predsjednik udruge proizvođača čelika, smatra da bi lako mogli ugroziti samo postojanje njemačkih čeličana.

Tvornica u Kini
Kineskoj industriji više ne treba toliko čelika koliko ga proizvodi. Za Peking je jedino rješenje poslati ga u izvoz - ako treba, i po cijeni nižoj od proizvodne.Foto: Reuters

Kina prodaje pod svaku cijenu

Njemački proizvođači su i prije imali problema natjecati se s jeftinim čelikom iz Kine - konačno, ta zemlja je najveći proizvođač čelika na svijetu. Ali za Nijemce postaje još teže. Naime, i tamo je konjunktura pala i Kina više ne treba toliko čelika koliko ga proizvodi. A to su goleme količine: prema evidencijama stručnjaka, kineski višak trenutno iznosi preko 200 milijuna tona, što je više nego što čelika proizvedu sve čeličane Europe zajedno! Za Peking postoji samo jedan izlaz: prodati višak u inozemstvu pa tako i cijene vrtoglavo padaju.

Europske čeličane je to već pogodilo: protekla tri mjeseca su europske čeličane već morale ukinuti gotovo 5.000 radnih mjesta, a sindikalist Knut Geisler u ime IG Metalla pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije traži uvođenje carina na kineski čelik. U tom zahtjevu nije usamljen.

U metaloprerađivačkom sektoru proizvodnje čelika u Njemačkoj je zaposleno oko 87 tisuća djelatnika, a samo u najmnogoljudnijoj pokrajini NRW od čelika živi gotovo 48 tisuća radnika. Duisburg je još uvijek najveća čeličana Europe i u njemu se nalaze pogoni koncerna Thyssen-Krupp, kao i Arcelor-Mittala i povrh toga Hüttenwerke Krupp Mannesmann (HKM).

U ova dobra vremena su oni i ulagali u svoje pogone: tako je Thyssen Krupp nedavno uložio 200 milijuna eura u tehničku obnovu najveće visoke peći Europe. Jer za gospodarstvo Njemačke je čelik od središnje važnosti. Po analizi instituta RWI u ovoj zemlji je 3,5 milijuna radnih mjesta povezano s čelikom - posredno ili neposredno. Jer naravno da je tu onda i strojogradnja i automobilska industrija. Tako i preko 40% čelika Thyssen Kruppa završava u automobilima, a najveći kupac je koncern VW.

umwelt rauchende schlote treibhausgase klima
Čeličane nipošto ne spadaju u 'čistu' industriju, ali druge tehnologije - nema. Ako dakle Europa uopće želi europski čelik, onda to mora prihvatiti i kad je riječ o CO2.Foto: dapd

A onda još i ugljični dioksid

Ovaj rat cijenama njemačke čeličane ne mogu izbjeći, a da bi izbjegli trajno ukidanje radnih mjesta zaposlenici Thyssen-Kruppa u Duisburgu već su pristali raditi manje sati tjedno - naravno i primati manje plaće. Ali na više od toga ne žele pristati nego zato upravi koncerna nude podršku u borbi protiv planova Europske komisije o oštrijim propisima zaštite klime.

Naime, riječ je o famoznim certifikatima za ugljični dioksid. Još od 2005. se namjeravalo ostaviti zakonu ponude i potražnje da se pobrine za smanjivanje ugljičnog dioksida tako da su proizvođači obvezni imati certifikat za svaku tonu ugljičnog dioksida kojeg njihov pogon proizvodi. Time se željelo potaknuti ulaganje u tehnologiju koja će emitirati manje takvih plinova i isprva su certifikati bili besplatni. I kupnja dodatnih certifikata je ostala povoljna jer se više certifikata nudilo nego što se tražilo. Tako je trenutna cijena tog certifikata oko 7 eura za tonu.

Europska komisija je uvjerena kako je to premalo da bi poduzeća bila motivirana ulagati u nove tehnologije, tako da od 2019. želi povući velik broj tih certifikata iz opticaja i staviti ih "u rezervu". Rezultat će onda biti i drastično povećanje cijena.

Jedna milijarda eura dodatnih troškova

Sve bi to bilo previše, tvrde u njemačkim čeličanama i smatraju da neki pogoni jednostavno neće moći preživjeti. Jer treba računati i da će tako električna energija postati skuplja i ako se onda zbroje i certifikati koje će sami morati kupovati dolaze do dodatnih troškova od jedne milijarde eura - i to godišnje sve do godine 2030. Ako Bruxelles doista provede te planove onda je na kocki svako drugo od 87 tisuća radnih mjesta u ovoj zemlji.

Te brige su čuli i političari tako da je i ministar gospodarstva pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije, Gerald Duin (SDP) zajamčio podršku u pregovorima proizvođača čelika s Bruxellesom. Argument je vrlo jednostavan: čelik se proizvodi tako kao što se proizvodi i praktično nema neke tehnologije na vidiku koja bi omogućila manju emisiju CO2 u toj tehnologiji. A tu se onda radi o desecima tisuća radnih mjesta u Njemačkoj. I sindikati najavljuju da mogu postati i neugodni kad se radi o ugrožavanju njihovih radnih mjesta, a ovaj put su i direktori čeličana na njihovoj strani.