Šareni posmrtni običaji beskućnika

Još za ukopa jedan od prisutnih izvlači bocu s pivom i dobar dio izlije u svježe iskopanu raku. "Rado je pio za života", objašnjavaju prisutni. Sestra Franziska u potpunosti razumije ovu gestu koja bi možda kod običnih građana izazvala sablazan i komentare o pomanjkanju pijeteta. "Na ulici je sve malo drugačije. Ljudi s ulice su mnogo direktniji i iskreniji", kaže dušebrižnica iz kelnske biskupije. Njezin telefon zvoni uvijek onda kada netko od beskućnika umre a vlasti ne mogu doći do rodbine. Što se i događa u najvećem broju slučajeva.

Sve manje anonimnih ukopa

Sestra Franziska vijest o smrti jednog od "kolega" širi i među beskućnicima. Tada se vijest proširi vrlo brzo. "S obzirom da na ulici rijetko tko nosi svoje 'građansko' ime, usmene osmrtnice glase tada ovako: 'Jesi li čuo da je umro ćelavi Bernd' ili 'Jupp, onaj s jednom nogom, je umro'", kaže Thomas Kremer koji vodi Inicijativu za ukop beskućnika. Njemu između ostalog treba zahvaliti što mnoge nadgrobne ploče u međuvremenu nose i imena. "Nekad su beskućnici bez obitelji bili ukapani anonimno", kaže Kremer. Nadgrobna ploča je čisti luksuz ako se uzme u obzir da grad za ukop beskućnika na raspolaganje stavi svega 1500 eura. To je dovoljno za kremiranje i polaganje urne, drveni križ i skromni sprovod. Tek su na pritisak humanitarnih organizacija i crkve gradske vlasti nedavno ustupile i grobna mjesta. Otada je sve više grobova beskućnika s nadgrobnom pločom i imenom. U slučaju da je ime pokojnika poznato.

Šareno i glasno

Thomas Kremer se bori za to da anonimnih grobova bude što manje. "Ovi ljudi već za života ostavljaju malo tragova ali to ne znači da moraju i nestati bez traga", kaže Kremer. Ukope i održavanje grobova Kremerova udruga financira preko donacija. Izučeni ukopnik Kremer zna i kako zaobići troškove koji pokop često čine skupim. Jedan od "trikova" je i reciklaža nadgrobnih spomenika. Kod prekopavanja starih grobova uništavaju se i stari nagrobni spomenici. Oni se međutim, kako smatra Kremer, mogu još jednom iskoristiti. "Tko kaže da jedan nadgrobni spomenik nakon 20-tak godina mora biti samljeven u šljunak? On još dugo može uz male preinake služiti svojoj prvobitnoj svrsi", tvrdi Kremer. On svjedoči i o tomu da se beskućnici kojiput nalaze na dijelu groblja rezervinog za njihove bivše "kolege". "Ovdje se često na groblju i potegne iz boce", kaže. I sestra Franziska tvrdi da beskućnici mnogo opuštenije ophode s pojmom smrti jer su kroz život na ulici češće izloženi opasnostima koji im daju do znanja da život nije vječit. "Sprovodi beskućnika su često šareni, glasni i ne previše tradicionalni".

Autor: N. Kreizer (dpa)

Odg. ur.: dd