Šarinić: Milošević je mrtav, priča je gotova i nije mi žao

Hrvoje Šarinić, dugogodišnji najbliži suradnik prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, od 1993. do 1995. godine desetak se puta susreo «oči u oči» s pokojnim jugoslavenskim i srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem te mnogo puta na međunarodnim konferencijama. Do prvog je susreta došlo početkom 1993. godine, kada je Šarinić trebao utvrditi kakvo će stajalište Milošević zauzeti o mogućem vojnom oslobađanju okupiranih hrvatskih teritorija, prisjeća se Šarinić: «Hoće li vojska, u to vrijeme Jugoslavenska narodna armija, u kojoj je on itekako imao svoja uporišta, isto tako nastupiti? Hoće li vojska Srbije biti aktivirana? A to bi, naravno, promijenilo odnos snaga.»

Šarinić se Miloševića sjeća kao samostalnog političkog jahača kojemu su hodočastili ključni ljudi međunarodne zajednice, ali koji nije imao stvarnih saveznika i prijatelja: «Jer, konačno, dao je ubiti i svoga kuma Stambolića. Već samo iz te činjenice proizlazi da nije mogao imati stvarnoga prijatelja. Imao je puno poznanika, imao je i puno podanika.»

Mira Marković – vladarica u sjeni

O utjecaju Mirjane Marković, Miloševićeve supruge, na njegovu politiku uvjerio se i Šarinić koji ju nije osobno upoznao: «Mira Marković je sigurno imala odlučujući utjecaj na njega. To je apsolutno točno. Ona je politički stajala čak i desnije od njega.»

Bivši šef Tuđmanovog kabineta gotovo je dva sata svjedočio na haaškom procesu Miloševiću. Unatoč pohvalama za držanje i tada izrečene stavove, kako haaškog tužiteljstva tako i hrvatske javnosti, Šariniću je ta haaška epizoda ostala u mučnom sjećanju: «Znate, koliko god je čovjek kakav jeste i kakav je Milošević bio – i krvnik, i beskrupulozan da vam se može gaditi u nekim svojim djelovanjima – meni je to svjedočenje bilo neugodno.»

Miloševića snašla zaslužena sudbina

Šarinić kaže kako ga vijest o Miloševićevoj smrti u haaškom pritvoru nije iznenadila: «Ja sam uvijek govorio da će on naprasno umrijeti. Ja sam čak i mislio, prema nekim indicijama, da će on dignuti ruku sam na sebe. Konačno, i u njegovoj obitelji postoje takvi slučajevi. Tako je i genetski predisponiran za takav jedan čin. Ali ne mogu reći da sam se veselio tome. No, da je on to zaslužio i da mi nisu potekle suze, to je sigurno.»

Miloševićeva smrt, po općem mišljenju ovdašnjih analitičara, mogla bi zakomplicirati odnose u regiji. Šarinić drži kako međunarodna zajednica situaciju neće ispustiti iz ruku: «Oni će to pokušati učiniti, ali ja ne mislim da će to imati velikog učinka. Ono što mislim je da će se međunarodna zajednica, u kojoj su i Haaški sud i Carla del Ponte, sada naći u jednoj vrlo delikatnoj situaciji. Jer, oni su uvijek, barem fiktivno, htjeli postići jednu ravnotežu. Mislim da će Carla del Ponte tu pokušati još intenzivirati svoj pritisak na srpske vlasti da izruče Karađića i Mladića. Moramo biti veoma oprezni i veoma detaljno pratiti što se događa u Srbiji.»

Bez obzira na sve, i Šarinić drži kako je Milošević odavno završena politička priča za Hrvatsku i sve njene građane.