Škola «druge šanse» daje doprinos socijalnom uključenju Roma

Za deset godina sve te škole u regiji gdje žive romske zajednice morat će ponuditi programe za školovanje – program koji prije svega igra važnu ulogu u integraciji.

Teško da se može predstaviti ljepšu dobrodošlicu. Na dvorištu su maleni mobilizirali svu svoju snagu – i svoj talenat za jezike – kako bi nas pozdravili. Ima ih 27 na gimnastičkoj stazi, 17 Roma i 10 Rumunja koji rade i koji se igraju zaista harmonično. Škola je ujedno i ogledalo općine Vulcana Pandele: stanovništvo je miješano.

Od prosinca 2005. godine postoji i “velika” škola: osam mladih Roma u starosnoj dobi od 19 do 35 pohađaju predmete na tečajevima takozvane “druge šanse”. Na početku je bilo nesporazuma, pa je bila potrebna intervencija medijatora, osobe koja igra ulogu poveznice između škole i romske zajednice. Danas su sva otvorena pitanja rješena, kaže direktorica škole Isabella Toader:

”Školski medijator je odigrao važnu ulogu u provedbi nastave. On je ohrabrio djecu i čak je popularizirao aktivnosti u zajednici. Glavna ideja je bila da je potrebno završiti školovanje”.

To je razlog zašto se mladi Romi u školske klupe vraćaju i poslije podne. Kako bi preživjeli, većina učenika radi bez papira i u principu ne mogu dobiti slobodno kako bi pohađali školu.

Jaka motivacija učenika

13 je sati, početak sata s 5 učenika koji su danas došli na nastavu.

“Volim dolaziti u školu i zaista sam motovirana postupno naučiti čitati i pisati”.

Puna života i šarmantna, to je 20-ogodišnja Ramona. Uskoro će i njezino djete poći u školu. Nije jednostavno za majku jedne obitelji provesti poslije podne u školi. Petruca, sa svoje četiri kćeri dobacuje:

“Moj suprug i moja najstarija kćer se brinu za mlađe. Moja starija kćer također ide u školu i moja obitelj smatra kako apsolutno treba nastaviti s pohađanjem nastave”.

Veliki problemi u obitelji ali također još veća motivacija. Ponekad je nastavnica Mirela Verina prisiljena suzdržavati svoje učenike.

“Drugi problem je što je među odraslim učenicima želja da se nauči čitati i pisati vrlo snažna i zato što žele brzo to naučiti, nekada odbijaju predložene aktivnosti jer takve zadatke smatraju nepotrebnim.”

Robert, odjeven u trenirci, razmišlja praktično i u tome nije sam. Zašto pohađati nastavu?

”To je za moje osobno dobro. Sada, kada je Rumunjska ušla u Europsku uniju, uvjeren sam da je potrebno znati čitati i pisati. A nakon što to naučim dobit ću i vozačku dozvolu”.

Pohađati školu vikendom i dva puta tjedno nije lako, prije svega nije jednostavno za djevojke. Anne de Ligne, predstavnica Europske unije u Bukureštu kaže:

”Postoji program sensibilizacije koji se obraća obiteljima. Sada je poznato da naš program integriranja obitelji u društvo poštuje i tradicije. Razumije se da i tu postoje granice, jer poštivati činjenicu da jedna mlada djevojka od 13 godina mora napustiti školu jer se udaje, to je nešto što mi ne možemo učiniti. Dakle, djelovati efikasno i potaknuti da sami promjene svoje tradicije, da se razviju, a u tome važnu ulogu igraju i medijatori”.

Gradovi nemaju novca za takve projekte

Za gradonačelnika grada Dâmbovita-e medijatorice su jednostavno uvjerljivije. Anastasiu Diem je uvjeren da program pogađa interes velik broj mladih Roma.

”Projekt je dobro prihvaćen u zajednici. To je ono što smo trebali, učenici su vrlo zadovoljni jer imaju mogućnost završiti svoj prvi stupanj školovanja”.

Anastasiu Diem s velikim oduševljenjem daje i svoj materijalni doprinos projektu, a za to ne nailazi uvijek na zahvalu lokalnih vlasti. Anne de Ligne:

”Na lokalnoj razini odgovornost – to jest financiranje – u rukama je lokalnog vijeća. To je često nedostatak, jer programi školovanja su skupi, a školovanje romske populacije nije uvijek njihov prioritet. Stoga imamo i paralelne programe kojima se pokrivaju ovi interesi i kojima se razvija ovakav interes”.

Na financijskom polju vrlo je dobro što Europska unija snosi najveći dio tih troškova, to znači nastavenih prgrama, materijala, kao i opreme te obnove škola. Često u školama na selu ne postoji grijanje, učionice nisu obojane ili su vrlo vlažne.

Uspjeh učenika motivira i učitelje

U školskom centru Caragiale 70% učenika su Romi. Direktorica škole Ramona Slav odgovorna je za razrede u kojima se daje druga šansa. Ona je vrlo angažirana, a u radu ju motiviraju mladi, poput Ferrara Mariana.

”Prije sam se osjećao kao u mraku. Ali napredovao sam u čitanju i sada mogu čitati novine, časopise i knjige. Osjećam se vrijednijim nego prije, osjećam se prosvjetljenim, na neki način”.